Živjeti u jednoj državi, bez obzira kako se zoveš, bez obzira kojem se Bogu moliš, bez obzira koja ti je seksualna opredjeljenost…, bi trebalo značiti jednaka prava, slobodu, vrijednost, pravila, mogućnost pa i nemogućnost.

Ali, naglasak je na onom ISTO! Možda je to tako, tačnije sigurno jeste, u mnogim zemljama, ali u Bosni i Hercegovini ipak nije. Nažalost, ili na radost mnogih! Kod nas ni život ne vrijedi isto, i to ti određuje mjesto stanovanja, i to ti određuje koliko novca imaš u džepu, i to ti određuje politika. A ako si, pak, onaj sretnik koji živi samo sekundu dalje, u susjednoj općini, onda se desi da imaš manje problema, da imaš uređeniji sistem, bolje zdravstvo, brigu o starima, o mladima, o svima. I zamisli, to je tako u komšiluku, a i dalje svi živimo u jednoj državi, pa onda u istom entitetu, pa onda u istom kantonu i na kraju shvatimo da je ipak komšiji u Općini pored bolje, uređenije! Njemu je lakše čak i kad se razboli! Koji apsurd jednog društva i jedne države!

Pohvalno je da smo u Hercegovačko-neretvanskom kantonu prepoznali koliko nam tehnologija može olakšati poslovanje i rad u medicinskim institucijama, ne samo zaposlenicima nego i našim građanima. Uveli smo integrirani zdravstveni informacijski sistem (IZIS) koji omogućava da su sve informacije o osiguranicima, liječnicima i medicinskoj dokumentaciji osiguranika na jednom mjestu.

Ovaj sistem je omogućio da imamo e-karton pacijenta, e-historiju bolesti, e-nalaze, e-uputnice, e-recepte, e-naručivanje, e-izbor liječnika, e-otpusna pisma, e-sestrinsku dokumentaciju, DRG, e-ovjere osiguranja i e-ortopedska pomagala. Sve ovo je mnogo pomoglo u radu Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi, medicinskog osoblja, menadžmenta domova zdravlja/bolnica, apoteka, ortopedskih kuća, Zavoda zdravstvenog osiguranja i Zavoda za javno zdravstvo. I centralni laboratorijski informacijski sistem (LIS) je veoma važan i pohvalan korak u kantonu.

Ali…

Opet smo zaboravili da se kuća pravi od temelja, i da se građani u većini općina u našem kantonu suočavaju već dugo sa problemom prilikom vađenja laboratorijskih nalaza i pretraga. Jedna od općina u kojoj je ova problematika uređena je Prozor. Pitanje je zašto i u drugim općina građani nemaju podršku da se ovo pitanje riješi.

Inače, u svojim općinama građani mogu samo izvaditi osnovne laboratorijske nalaze, dok se ostali nalazi mogu uraditi samo u zdravstvenim ustanovama grada Mostara. Sve ovo znači dodatne troškove jer da bi se odradio specijalistički pregled u Mostaru potrebno je tri puta putovati u Mostar:

• Nošenje uzoraka;
• Odlazak po nalaz;
• Specijalistički pregled.

Sve ovo podrazumijeva troškove koji nisu mali za običnog građanina, ali ukoliko bi postojala dobra volja onih koji trebaju biti zagovornici boljeg života i okruženja onda bi to značilo izdvajanje malih finansijskih sredstava i bilo bi tek jedan od koraka u nizu za vlast, ali ogroman korak za one koji očekuju jednako zdravstvo za sve, i one kojima trebamo pokazati da život zaista vrijedi isto. Najjednostavnije bi bilo, na osnovu primjera prethodno spomenute općine, da Domovi zdravlja organizuju prevoz uzoraka za laboratorijske nalaze dva puta sedmično, a u povratku bi se donosili ranije obrađeni nalazi. Čista win-win situacija!

I eto ga, na malim stvarima vidimo da bi stanje moglo biti mnogo bolje, ali treba imati želju i volju. Sigurno je da se često i sam pitam da li je svijet oduvijek bio ovakav i da li bi stanje moglo biti bolje. Sa sigurnošću mogu reći da na drugo pitanje uvijek odgovorim sa DA, jer se vodim pozitivnim primjerima i idejom socijaldemokratije, a to je, u ovom slučaju, zdravstvo za sve, i zdravstveni sistem i kvalitetne zdravstvene usluge ZA SVE GRAĐANE BIH, koje se temelje na univerzalnosti, solidarnosti, jednakosti i dostupnosti.

Građani moje općine, mog kantona, moje države ne zaslužuju rasparčanost i ograničenost zdravstvenog sistema nego jasno definisan put pacijenta na kojem se mogu razvijati dalja sistemska rješenja, da bi se dobio što zadovoljniji i adekvatno zbrinut pacijent. Međutim, moramo početi malim koracima i sa uklanjanjem prepreka sa kojima se građani susreću svakodnevno u lokalnoj zajednici.

Činjenica je da se naša država još uvijek neuspješno bori s posljedicama svoje konfliktne historije, pri čemu je društvena grupa koja u tim historijskim događajima nije ni učestvovala najviše pogođena, a često i marginalizirana. Riječ je, naravno, o mladima. Oni se suočavaju sa nizom problema za koje su velikim dijelom odgovorne naše državne institucije. Na svim nivoima vlasti nedostaje programski i strateški pristup podrške poboljšanju položaja mladih u Bosni i Hercegovini. Ništa bolje nego u ostatku BiH nije ni u Velikoj Kladuši, općini koja prema popisu stanovništva iz 2013. godine ima gotovo najmlađe stanovništvo u državi.

U našem gradu postoji jedna neraskidiva sastavnica, a to je mladi i problemi. Činjenica je da su ne samo zanemareni, nego i marginalizirani, te prepušteni sami sebi i kao takvi podložni kulturnom sadržaju koji im se nameće. Ako se iole organiziraju oko nečeg, primorani su da moljakaju privatne firme za finansiranje, za prostor, itd. U čitavom gradu ne postoji adekvatan prostor za mlade, mjesto gdje bi se oni okupljali, radili i razvijali. Na pitanje šta je sa Centrom za kulturu, zašto čekamo deset godina na taj prostor, koji bi mogao biti i omladinski, jedini odgovor je da nema sredstava za njegov završetak iako se svake godine troše stotine hiljada konvertibilnih maraka na nepravedno visoke beneficije i komfor općinskih dužnosnika i vijećnika.

„Mladi su naša budućnost“, ,,Na mlađima svijet ostaje“ ili „U mlade treba ulagati“ su dobro poznate fraze, pogotovo u izbornim godinama. Toliko smo se toga naslušali da to graniči sa ironijom. No, kakva je istinska slika mladosti danas? U zajednici gdje vlada politički haos, ekonomska kriza, zamrla privreda te urušenih moralnih i obrazovnih vrijednosti, mladi ne vide budućnost. Prema studiji koju je uradio UNDP, 62% mladih u BiH žele napustiti zemlju bar privremeno – ako im se ukaže prilika (studija se može pronaći na stanici www.undp.ba). Po zadnjem istraživanju jed(i)ne omladinske organizacije u Velikoj Kladuši na uzorku od 1.291 učenika na području naše općine čak njih 67% nakon završene srednje škole planira odlazak jer ne vide perspektivu u Velikoj Kladuši. Većina mladih vidi alternativu u odlasku u inostranstvo, trbuhom za kruhom, što je u potpunosti rezultat racionalnog procjenjivanja o postojećim mogućnostima i perspektivama. Stopa nezaposlenosti među mlađim uzrastima od 16 do 30 godina jeste preko 50%. Stoga ne čudi da žele napustili našu općinu zbog privremenog rada, udaje/ženidbe ili trajnog nastanjivanja u drugoj zemlji. Mnogi od njih su već preuzeli konkretne korake u tom pravcu.

Šta radi lokalna uprava po pitanju toga? Jednostavno, ništa. Niko nema želju niti motiv da vodi brigu o mladima, prioritet su stranački interesi i rješavanje problema koje oni, na lokalnom nivou, ne mogu riješiti. Prava pitanja koje mladi (i njihovi roditelji) trebaju postaviti izabranim predstavnicima jesu: Zašto Velika Kladuša nema Strategiju prema mladima? Zašto Velika Kladuša nema službenika za mlade? Zašto komsija za mlade pri Općinskom vijeću ne vodi brigu i ne sprovodi zahtjeve mladih? Sve to ukazuje da lokalna vlast nije ozbiljno shvatila socijalne i ekonomske probleme mladih u Velikoj Kladuši i da su ispred potrebna i problema mladih nalazi isključivo briga kako povećati plate i naknade, te kako zaposliti svog istomišljenika, sina, kćerku, rođaka i na taj način osigurati sebi i naredni mandat.

Sistematska (ne)briga o mladima

Iako postoje entitetski zakoni koji obavezuju vlasti da podržavaju mlade usvajajući i primjenjujući strateške dokumente, tek 43% općina u BiH ima jednu takvu strategiju prema mladima. Velika Kladuša je imala Strategiju prema mladima u periodu od 2010-2014, upitno je u kojoj mjeri je implementirana, a već četiri godine nema riječi o novoj. 62% općina ima službenika koji se bavi pitanjima mladih, s tim da oblast „mladi“ u većini slučajeva ne doseže ni 20% njihovog radnog vremena jer se bave i drugim poslovima. Nažalost, Velika Kladuša nema službenika ili službenicu za mlade i to dodatno otežava stvaranje institucionalnog puta za suradnju između lokalne uprave i građana, odnosno mladih Velike Kladuše. Također, 81% općina ima komisiju za mlade u sastavu vijeća/skupštine, ali Komisija za mlade Općinskog vijeća Velika Kladuša kao i 49% ostalih općina komisija za mlade nije funkcionalna. Djelokrug rada Komisije za mlade Općinskog vijeća Velika Kladuša je predlaganje programa kreativnog angažiranja mladih u oblasti kulture, sporta i drugih aktivnosti, organizacija seminare radi edukacije mladih, razmatranje inicijative mladih i predlaganje Općinskom vijeću, praćenje stanje i pojave u životu i radu mladih i predlaganje Općinskom vijeću programe i mjere za djelovanje Općinskog organa uprave i nadležnih službi u ovoj oblasti, briga o ostvarivanju prava djece i mladih, itd. Članovi Komisije za mlade Općinskog vijeća, po svemu sudeći, ostat će na svojim funkcijama i narednih nekoliko godina primati naknade za ovaj (ne)posao, te ostaviti rezultat iza sebe koji govori da 67% mladih želi napustiti Veliku Kladušu. Grant za projekte i mlade u 2018. godini iznosi deset hiljada konvertibilnih maraka. Sredstva iz ovog granta trošila su se uglavnom netransparentno, bez javnog poziva za dodjelu Grant sredstava i služio je često kao produžetak budžetske rezerve, a da mlade osobe ovaj (njihov) novac nisu ni vidijeli. Primjerice, iz ovog granta je prije četiri godine finansiran prijem ambasadora Republike Turske, kao i projekti nevladine organizacije Evropski pokret koji nisu bili usmjereni na rješavanje problema mladih. Navedeni podaci svjedoče da je odnos prema mladima u našoj zajednici zaista na poražavajućem nivou i da se u narednom periodu trebaju poduzeti konkretne aktivnosti za rješavanja navedenih problema sa kojima se mladi u Bosni i Hercegovini suočavaju.

Teorija kaže da je mladost značajan period ljudskog života, ako ne i najvažniji, iz perspektive postavljanja temelja profesionalne karijere. Tokom ovog perioda, mladi formulišu svoje težnje i životne ciljeve, traže i pronalaze svoje uloge i odgovornosti u društvu i kreću ka ekonomskoj nezavisnosti. Ovo takođe znači da je mladost period socijalne i psihološke tranzicije, u kojoj su mladi pozvani da donesu važne odluke i izbore koji značajno utiču na tok njihovih života. Kvalitet života mladih u velikoj mjeri zavisi od toga koliko im je uspješna tranzicija od škole do posla. Neuspjeh da se dođe do odgovarajućeg posla nakon škole može imati ozbiljani trajan uticaj na profesionalni kapacitet i vještine mladih diplomaca, kao i na njihove prihode. Strategija za mlade Općine Velika Kladuša trebala bi da utvrđuje jasno i dugoročno opredjeljenje u stvaranju obrazovnih, socijalnih, kulturnih, materijalnih, političkih i drugih uslova za trajnu dobrobit mladih te njihovo aktivno, potpuno i odgovorno sudjelovanje u društvenoj zajednici. Strategijom za mlade lokalna uprava jasno i nedvosmisleno pitanja mladih i omladinske politike stavlja na listu prioriteta unutar institucija lokalne uprave i u transparentno definisanoj saradnji sa nevladinim organizacijama da zajedničkim djelovanjem doprinesu koherentnosti razvoja omladinske politike lokalne uprave. Uspjeh ili neuspjeh u adolescentskom i mladalačkom životnom dobu izuzetno su važni. Zato je ulaganje u dobrobit mladih od suštinske važnosti. Ciljevi donošenja Strategije trebaju da podrazumijevaju: stvaranje i provođenje politika prema mladima u Velikoj Kladuši, kroz višesektorski pristup i uzimajući u obzir potrebe, zahtjeve i interese mladih. Takođe, uspostavljanje kriterija u skladu sa europskim načelima u radu javnih uprava kod provođenje politika prema mladima, utvrđivanje i definiranje mjera i preporuka za rad s mladima i omladinskim aktivnostima. Jedan od ciljeva je i jačanje sudjelovanja i uključenja mladih i njihovog informiranja na svim nivoima odlučivanja putem uređenih mehanizama sudjelovanja, jačanje volonterizma među mladima, te njihovog dobrovoljnog angažmana u aktivnostima po pitanju mladih, provođenje načela nediskriminacije, solidarnosti i etičnosti u svim aktivnostima koje se tiču pitanja mladih, te jačanje ljudskih, tehničkih i administrativnih kapaciteta omladinskih udruženja.

Evropska povelja o učešću mladih u životu na općinskom i regionalnom nivou ( – Povelja uključena u Rezoluciju 237 Stalne konferencije predstavnika lokalnih i regionalnih vlasti u Evropi, usvojena 19. marta 1992. godine) definira da se učešće mladih ljudi u životu na općinskom i/ili regionalnom nivou treba nalaziti unutar okvira sveopće politike zasnovane na koherentnoj međuovisnosti sektorske politike, te obavezuje vlasti na lokalnom i regionalnom nivou, da poštuje principe ove politike i da je primjenjuje na razne oblike učešća koje ona zagovara, uz konsultacije sa mladim ljudima i njihovim predstavnicima.

Općina Velika Kladuša je za period 2010. – 2014. usvojila Strategiju za mlade i akcioni plan, ali je implementacija sa promjenom vlasti kasnila, a nakon 2014. godine se nije pokazao interes za novu i za rad sa mladima.

Pomenuto istraživanje o mladima u Velikoj Kladuši je pokazalo da su mladi ljudi, koji trebaju biti budućnost ove općine i u koje vrijedi ulagati, razočarani postupcima, politikama, sistemom i odnosom vladajućih struktura prema građanima. Svjesni su mladi u našem gradu korupcije i nepotizma, te vjeruju da se poznanstva, protekcija i političke veze smatraju najvažnijima faktorima u nalaženju posla. To praktično znači da je korupcija toliko ukorijenjena u našem društvu da se već smatra normalnim obrascem ponašanja. Koruptivne radnje moraju biti percepirane kao rak-rana društva ukoliko naša zajednica želi da ugleda svjetlo na kraju tunela. Potrebni su nam najkvalifikovaniji ljudi da popune radna mjesta, te na taj način iskoriste potencijale ove sredine.

Treba naglasiti da mladi ne odlaze samo zbog novca, tj. nedostatka posla ili zbog malih plata nego često prevagne naš mentalitet, gdje vlada nacionalizam, nepravda, nejednakost, netolerancija, zavist, diskriminacija, segregacija i negativni autoriteti. Mladima, a i nešto starijima, sa diplomama u rukama smeta to što ljudi u njihovom okruženju nemaju dovoljno razumijevanja za njihove životne izbore i stilove. Često se desi da neka manja skupina mladih koja nešto pokušava raditi bude označena kao grupa uljeza, plaćenika, ali i omaložavana od strane većine, jer u ovom gradu vlada trend da se ne može ništa napraviti i promijeniti, te da zato ne treba ništa pokušavati.