Imam lažni profil na facebooku, služi mi samo za Slagalicu, moju omiljenu i jedinu online igricu.

Na igri asocijacije pogodila sam jedno polje u kojem se tražilo da se napiše naziv mulimanskog svećenika. Saigrač s druge strane mi je napisao svaka čast, kako si znala? Odgovorila sam da sam muslimanka i da mi je bilo vrlo jednostavno.

Njegov komentar na to :“Kako muslimanka, a srpsko ti ime?“

Kako nisam imala volje da mu pojašnjavam, samo sam rekla da sam dijete iz mješovitog braka i da sam uzela maminu vjeru.

AHA! Njegov odgovor i kraj priče.

Ime uopće nije srpsko, često je u svim kulturama, od istoka do zapada.Moja kćerka će se zvati tim imenom, lijepo je ime.

Prvo samo pomislila, o Bože, pa i imena svojatamo i dijelimo, pod svaku cijenu.

Druga pomisao mi je bila, a šta da sam stvarno dijete iz mješovitog braka?

Živim u državi koja otvoreno diskriminira sve građane koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jedne od tri ključne bh etničke skupine.

Bez obzira što su vremena otvorenog iživljavanja nad „mješovitim brakovima“ i djeci „mješanaca“ na sreću prošla, latentna netrepeljivost prema njima i dalje je itekako prisutna.

Kako je to biti plod „međunacionalne ljubavi“.

Djeca iz mješovitih brakova susreću se s problemima, od toga da se prilikom zapošljavanja moraju nacionalno izjasniti do pitanja koja im drugi upućuju “otkud ti takvo ime i šta si ti?”, što je prisutna praksa i na bosanskohercegovačkim fakultetima, gdje postoji rubrika gdje morate upisati jeste Bošnjak, Srbin, Hrvat…

Sad dolazimo na pitanje, šta ako se ne žele izjasniti kao ništa od toga.Možda da su samo Bosanci i Hercegovci, ili naprosto ne žele upisati ništa.

Eeee pa ne može ništa, naša draga država se pobrinula, ako se izjasniš njenim imenom, možeš samo otići u grupu Ostali, ili drugim riječima, nevidljiv si i ne postojiš, ili postojiš ali si pola – građanin!

Rodiš se, odrasteš, školuješ se, radiš, osnuješ porodicu, a i dalje se tvoj glas niti vidi niti čuje, jer si kategorisan tamo negdje u Ostale, kao da si možda vanzemaljac ili galaksijac ili Borg, robot, ma sve osim građanin svoje države.

Prema statistici , tek pet posto od ukupnog broja brakova koji se godišnje sklope u FBiH čine “mješoviti brakovi“. Većina građana smatra da su oni unaprijed osuđeni na propast.

Ja kažem da nisu, poznajem mnoge bračne parove koji su pripadnici različitih etničkih grupacija, i sasvim lijepo žive. Međutim, ono što je poteškoća jesu prava njihove djece.

Sredina ih tjera da se nacionalno opredijele, tjera ih na apriornu mržnju i isključivost kao vrijednost, a to je najstrašnije roditelju.

Još samo da počnemo da im prebrojavamo krvna zrnca, da ustanovimo čijih više ima, srpskih, hrvatskih ili bošnjačkih, pa da tačan broj upisuju u svoje prijave za fakultete i posao.

Jednom sam negdje pročitala da nas je mješanje dovelo do rata 1992., svako treba da se ženi iz svoje religije da se rat ne bi ponovio…koja apsurdnost izjave, što me i ne iznenađuje, kad čujem izjave tipa da su Bošnjaci tamniji, da li svi Hrvati imaju kovrdžavu kosu…

“Tamo kad se uda za Hansa – nek makar i za Hansa, samo nek nije ovdje za onoga “četu”, za onoga “baliju”, za onog “ustašu“, ma može i za aždahu, bolje je.

Zašto ne gledamo ljepšu stranu priče da ta djeca nose dvostruko bogatstvo, mogu da uzmu najbolje od obje strane…kulturu, vrijednosti, razumijevanje, toleranciju, sve mogu dvostruko, ipak su ravnoteža između dvije strane, strane koje je spojila ljubav.

Trebalo bi da bude kao u svim zemljama u svijetu, vrsta prednosti jer su u sebi spojili dvije različitosti.

Ali nažalost u BIH, to nije prednost.Moraju da zauzmu jednu stranu, ili onu neutralnu, koju najčešće odabiru, koja im daje pravo ničega, ne mogu se čak ni kandidovati za člana Predsjedništva, pa makar bili najbolji od najboljih.

Koliko su diskriminirani, pokazala je i presuda Sejdić – Finci, ali dok se ona ne realizuje, ostaju na istom, nigdje!

Pa se ti rodi u zemlji Bosni, još u mješovitom braku, pa još se izjasni kao Bosanac i Hercegovac!

Za mene ćeš biti bogatstvo, kulturno i nacionalno, i vjersko, i ljudsko.Samo budi čovjek!

(Priča za pamtiti: Husein Oručević, Bošnjak, i Tanja Miletić Oručević, Hrvatica. Scenografija njihova vjenčanja bio je bombama razrušeni Mostar, a svatovi su iz zapadnog dijela grada na svadbu u istočni dio grada odlazili u pratnji UN-ovih mirovnjaka.) *preuzeto s interneta

P.S. za moju malu kovrdžavu katolkinju i Ostalu, ti si bogatstvo ove zemlje <3