Ismet Lulić: Jedan kanton – milion pravila – život (ne)vrijedi isto!

Živjeti u jednoj državi, bez obzira kako se zoveš, bez obzira kojem se Bogu moliš, bez obzira koja ti je seksualna opredjeljenost…, bi trebalo značiti jednaka prava, slobodu, vrijednost, pravila, mogućnost pa i nemogućnost.

Ali, naglasak je na onom ISTO! Možda je to tako, tačnije sigurno jeste, u mnogim zemljama, ali u Bosni i Hercegovini ipak nije. Nažalost, ili na radost mnogih! Kod nas ni život ne vrijedi isto, i to ti određuje mjesto stanovanja, i to ti određuje koliko novca imaš u džepu, i to ti određuje politika. A ako si, pak, onaj sretnik koji živi samo sekundu dalje, u susjednoj općini, onda se desi da imaš manje problema, da imaš uređeniji sistem, bolje zdravstvo, brigu o starima, o mladima, o svima. I zamisli, to je tako u komšiluku, a i dalje svi živimo u jednoj državi, pa onda u istom entitetu, pa onda u istom kantonu i na kraju shvatimo da je ipak komšiji u Općini pored bolje, uređenije! Njemu je lakše čak i kad se razboli! Koji apsurd jednog društva i jedne države!

Pohvalno je da smo u Hercegovačko-neretvanskom kantonu prepoznali koliko nam tehnologija može olakšati poslovanje i rad u medicinskim institucijama, ne samo zaposlenicima nego i našim građanima. Uveli smo integrirani zdravstveni informacijski sistem (IZIS) koji omogućava da su sve informacije o osiguranicima, liječnicima i medicinskoj dokumentaciji osiguranika na jednom mjestu.

Ovaj sistem je omogućio da imamo e-karton pacijenta, e-historiju bolesti, e-nalaze, e-uputnice, e-recepte, e-naručivanje, e-izbor liječnika, e-otpusna pisma, e-sestrinsku dokumentaciju, DRG, e-ovjere osiguranja i e-ortopedska pomagala. Sve ovo je mnogo pomoglo u radu Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi, medicinskog osoblja, menadžmenta domova zdravlja/bolnica, apoteka, ortopedskih kuća, Zavoda zdravstvenog osiguranja i Zavoda za javno zdravstvo. I centralni laboratorijski informacijski sistem (LIS) je veoma važan i pohvalan korak u kantonu.

Ali…

Opet smo zaboravili da se kuća pravi od temelja, i da se građani u većini općina u našem kantonu suočavaju već dugo sa problemom prilikom vađenja laboratorijskih nalaza i pretraga. Jedna od općina u kojoj je ova problematika uređena je Prozor. Pitanje je zašto i u drugim općina građani nemaju podršku da se ovo pitanje riješi.

Inače, u svojim općinama građani mogu samo izvaditi osnovne laboratorijske nalaze, dok se ostali nalazi mogu uraditi samo u zdravstvenim ustanovama grada Mostara. Sve ovo znači dodatne troškove jer da bi se odradio specijalistički pregled u Mostaru potrebno je tri puta putovati u Mostar:

• Nošenje uzoraka;
• Odlazak po nalaz;
• Specijalistički pregled.

Sve ovo podrazumijeva troškove koji nisu mali za običnog građanina, ali ukoliko bi postojala dobra volja onih koji trebaju biti zagovornici boljeg života i okruženja onda bi to značilo izdvajanje malih finansijskih sredstava i bilo bi tek jedan od koraka u nizu za vlast, ali ogroman korak za one koji očekuju jednako zdravstvo za sve, i one kojima trebamo pokazati da život zaista vrijedi isto. Najjednostavnije bi bilo, na osnovu primjera prethodno spomenute općine, da Domovi zdravlja organizuju prevoz uzoraka za laboratorijske nalaze dva puta sedmično, a u povratku bi se donosili ranije obrađeni nalazi. Čista win-win situacija!

I eto ga, na malim stvarima vidimo da bi stanje moglo biti mnogo bolje, ali treba imati želju i volju. Sigurno je da se često i sam pitam da li je svijet oduvijek bio ovakav i da li bi stanje moglo biti bolje. Sa sigurnošću mogu reći da na drugo pitanje uvijek odgovorim sa DA, jer se vodim pozitivnim primjerima i idejom socijaldemokratije, a to je, u ovom slučaju, zdravstvo za sve, i zdravstveni sistem i kvalitetne zdravstvene usluge ZA SVE GRAĐANE BIH, koje se temelje na univerzalnosti, solidarnosti, jednakosti i dostupnosti.

Građani moje općine, mog kantona, moje države ne zaslužuju rasparčanost i ograničenost zdravstvenog sistema nego jasno definisan put pacijenta na kojem se mogu razvijati dalja sistemska rješenja, da bi se dobio što zadovoljniji i adekvatno zbrinut pacijent. Međutim, moramo početi malim koracima i sa uklanjanjem prepreka sa kojima se građani susreću svakodnevno u lokalnoj zajednici.