Regionalna saradnja mladih

Region pa i Bosnu i Hercegovinu sigurno očekuje ekonomska kriza koja će uslijediti nakon krize izazvane virusom SARS-CoV-2. Neke države iz regiona imaju sreću što su članice Evropske unije, pa će u procesu mjera protiv krize, imati pomoć institucija Evropske unije.

Ranije sam bio veliki zagovornik regionalne saradnje i zajedničkom rješavanju problema građana. Smatram da sada imamo još bolju priliku, da iskoristimo krizu koja je prisutna, da zajednički radimo na rješavanju trenutne situacije.

Mladi ljudi su ti koji prije svega trebaju biti nosioci zajedničkih aktivnosti. Moramo raditi na projektima i idejama, koje će biti na koristim svim mladima u regionu. Smatram da je neophodno da se posebno povežemo sa mladima iz Slovenije i Hrvatske, kao članicama Evrope unije, koji nam mogu dosta pomoći sa svojim dosadašnjim radnim i iskustvima. Trebamo stvoriti saradnju između sličnih lokalnih zajednica, koje su imale slične izazove. Tako ćemo stvoriti sistem u kojem ćemo imati veći broj partnera u rješavanju zajedničkih problema.

Našu državu, a i sve zajednice, čeka put pridruživanja Evropskoj uniji, tom prilikom ćemo morati ispuniti sve uslove koje pred nas budu postavljeni. Regionalnom saradnjom, sa državama koje su već članice, moći ćemo iskoristi njihova iskustva, kako bi nam taj put pristupanja, bio što lakši.

Često se regionalna saradnja stavlja u “koš” sa stvaranjem “nove” Jugoslavije, te na taj način se pokušava takav način rada marginalizirati ili spriječiti. To je teza koju je potrebno odbaciti, jer živimo u periodu koji je poznat po tehnološkom napredku i gdje cijeli svijet postao “globalno selo”. Niti jedna država na svijetu ne može bez saradnje, imati uspješnu budućnost.

Adnan Družić, FLI aktivista i vijećnik u OV Bosanski Petrovac

INICIJATIVA O PRAVNO NEVIDLJIVOJ DJECI – SISTEMSKI RIJEŠITI PROBLEM PROSJAČENJA

Nermin Deljkić, vijećnik u Općinskom Vijeću Tešanj, FLI aktivista i ujedno član Kluba mladih liderki i lidera, podnio je inicijativa sistemsko rješavanje problema prosijačenja i prisilnog rada malodobne djece na području općine Tešanj. U nastavku teksta pročitajte njegovu inicijativu!

Oko 24.000 djece u BiH u dobi od pet do 14 godina prisiljeno je raditi, navodi se u biltenu američke Središnje obavještajne agencije (CIA), piše Večernji list. Svi bh. protokoli koji bi trebali suzbiti prosjačenje nisu prepreka da se na ulici moli za novac. Da zlo bude veće, BiH je, prema istom izvješću, prepoznata kao polazišna, odredišna i tranzitna zemlja za djecu koja se podvrgavaju trgovini ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja i prisilnoga rada. U BiH ne postoji centralizirana baza podataka o broju djece koja su primorana na prosjačenje. Ta djeca nisu evidentirana u matičnoj knjizi rođenih, što ih čini pravno nevidljivima, uslijed čega se njima može manipulirati na razne načine, i koja su pod ogromnim rizikom od trgovine ljudima. Vlasti su donijele brojne propise, ali se stanje na ulicama već dugo ne mijenja. Na svakom koraku možemo vidjeti žene i djecu ispruženih ruku koji traže novac. Iako je obaveza Odsjeka za borbu protiv trgovine ljudima pri Ministarstvu sigurnosti BiH izvještavati Vijeće ministara BiH o stanju i trendu trgovine ljudima u BiH dva puta godišnje, prema dostupnim podacima iz 2014. godine, identificirano je 49 potencijalnih žrtava trgovine ljudima. Od tog broja, njih desetero je seksualno iskorištavano, troje za prisilni rad, trideset i jedno za prosjačenje, jedno u svrhu proizvodnje, posjedovanja i prikazivanja dječje pornografije, a četvero radi prisilnog sklapanja braka. Trgovci ljudima biraju djecu zbog njihove ranjivosti i naivnosti i pri tome koriste različite metode, od otmice, posredovanja drugih osoba, do ponuda za posao i dobru zaradu, a sve u cilju njihove seksualne i radne eksploatacije te prosjačenja i prisilnih brakova. Kako ističu iz Ureda ombudsmana, postojala je samo jedna žalba kada je riječ o eksploataciji djece. Mogućnosti policije u sprečavanju prosjačenja djece nisu velike. Policija ne može ukloniti prosjake s ulice jer zakon to ne dopušta. Samo može izdati prekršajni nalog ili nalog za pokretanje prekršajnog postupka, piše Večernji list. “Za taj prekršaj osobe koje budu zatečene u činjenju istog mogu biti kažnjene iznosom od 300 do 900 KM, dok osobe koje navode na prosjačenje mogu biti kažnjene s 400 do 1200 KM”, tvrde iz MUP-a. Također je za maloljetne osobe koje su zatečene u prosjačenju predviđen jednodnevni tretman u suradnji s centrima za socijalni rad.

Policija će i dalje uzaludno nastaviti pisati prekršajne naloge, a djecu ćemo i dalje viđati na ulici s ispruženom rukom kako traže novac koji će, nažalost, proslijediti nekome drugom. Nadležni pozivaju građane da ne stimuliraju prosjačenje i ne daju novac prosjacima, tvrdeći kako svoju humanost mogu iskazati na druge načine u dobrotvornim društvima, narodnim kuhinjama.

Negativne ekonomske posljedice Corona virusa „COVID-19“

Pandemija prouzrokovana Corona virusom „COVID-19“, ostavila je globalne ekonomske i socijalne posljedice u svijetu, te izazvala lokalne poremećaje u poslovanju i funkcionisanju privrednih sektora, institucija, zajednica i društva u cjelini. Mnoge zemlje u razvoju rade sve na jačanju međunarodne saradnje, te žurno traže pomoć od svjetskih sila, kako bi u što većoj mjeri sačuvale domaću privredu i zaštitile ugroženo socijalno stanovništvo. Na početku pandemije industrijski razvijene zemlje uglavnom su bile više zaokupirane vlastitim problemima. Njihova spremnost za pružanjem opsežnije pomoći bila je ograničena. Međutim pod pritiskom međunarodnih institucija mnoge razvijene zemlje su uložile značajne napore u ublažavanju ekonomskih i finansijskih posljedica u sektorima privređivanja slabo razvijenih zemalja. Jedna od primjera tih zemalja, koje su tražile svoje mjesto u skrovištu viših sila, bila je i Bosna i Hercegovina.

Prema Izvještaju o procjeni ekonomskog učinka o ekonomskoj situaciji u BiH – EIA (2020), sektor koji je najviše pretrpio štete u poslovanju, te predstavlja najranjiviju kategoriju koja se nalazi pod teretom pandemije COVID-19, jeste industrijski sektor. S obzirom na to da najveći procenat vanjskotrgovinske razmjene (% izvoz) otpada na ovaj sektor, te da ima najveću stopu učešća u BDP-u, a tako i ukupnoj zaposlenosti, za očekivati je nastavak turbulencije ekonomskih procesa unutar ekonomskog sistema BiH. Osim toga, u maniru pijuna, kao frontalno pogođena kategorija na tržištu, našli su se i tercijarni sektori. Djelatnosti, kao što su ugostiteljstvo, saobraćaj, turizam, trgovine, posljednjih godina bilježili su najizraženiji rast realne bruto dodate vrijednosti u ukupnoj bh. ekonomiji. Prema procjeni Godišnjeg izvještaja CBBiH, nosilac rasta aktivnosti u većini ekonomskih djelatnosti bio je upravo uslužni sektor (8,5%). Nažalost, sve pogođene ekonomske kategorije našeg društva, bile one iz primarnog, sekundarnog, ili tercijarnog sektora, idalje će snositi ekonomske konsekvence u narednom (post)kriznom periodu. To će najviše škoditi lokalnom građanstvu po pitanju tržišta rada, uzimajući u obzir da se ionako nalazimo u stanju cikličnog kretanja nezaposlenosti, gdje je ukupna potražnja za radom niska. Kao posljedicom recesije, u određenom periodu, može se desiti ‘paradoks štedljivosti’ od strane bh. građana pri datoj razini dohotka, a što bi zasigurno dovelo do pada domaćeg proizvoda. Na makroekonomskom planu to bi prouzrokovalo poremećaje na tržistu dobara i dovelo do disbalansiranja ravnoteže između agregatne proizvodnje i potražnje, gdje se smanjenjem potrošnje, smanjuje potražnja, a time i proizvodnja (tzv. domino efekat). Iako je opće poznata formula S=I dobar primjer za ekonomiju, i da štednja može biti korisna u srednjem i dugom roku, ali isto tako može voditi recesiju u kratkom roku.

Osim anuliranja tržišta rada, pandemija COVID-19 i povezana ekonomska kriza su sa svojim izazovima i nepoznanicama značajno usporile, kako globalni privredni ciklus tako i  tok kretanja domaće privrede. Iako su obje krize globalne, njeni uticaji su duboko lokalni. Pa tako u gradu Zenica, zbog donesenih mjera, mnoge su privatne i izvozno-orijentisane firme bile prisiljene da mijenjaju i razvijaju nove modele poslovanja, kao i da (re)organizuju vlastite lance snabdijevanja. Takve firme da bi zadržale tržišne pozicije, startni cilj im je bio da sačuvaju proizvodnju i prežive u kratkom roku, te da dugoročno osiguraju održivost rasta i razvoja svog daljnjeg poslovanja.

Pored proizvodnih privrednih subjekata, na udaru su se našle ugostiteljske i uslužne djelatnosti. Uslijed pandemije mnogi djelatnici usluga su bili primorani da zatvore svoje objekte. Efekte krize najviše su osjetile lokalne djelatnosti, kao što su hotelijerstvo, turizam, saobraćaj, frizerski saloni, trgovački centri te ostali uslužni djelatnici i obrtnici na području grada Zenice. S ciljem zaštite zeničke male privrede, lokalne vlasti su u prvom kriznom valu obezbijedile set mjera podrške preduzećima i obrtima proizvodne i uslužne djelatnosti.

Te mjere su se najčešće odnosile na:

  • umanjenje zakupnine poslovnih prostora na vlasništvu i upravljanju Grada Zenice, do 50%,
  • umanjenje zakupnine javnih površina do 50%,
  • umanjenje naknada ugostiteljskim djelatnicima za korištenje zimskih bašta, odnosno javne površine,
  • umanjenje naknada korisnicima Biznis inkubatora i Techno Parka,
  • subvencionirnje kreditnih linija od strane partnerskih banaka,
  • osiguranje sredstava iz budžeta Grada Zenice u iznosu od 300.000,00KM za podsticaj privrede.

Da li će doći do balnsiranja odnosa između države i tržišta i ponovnog uspostavljanja ravnoteže, te da li će se konsensuz početi razvijati o potrebi inkluzivnije podrške u korist privrede od strane vlasti, nakon što se pandemija obuzme, još nije jasno. U tom smislu izvozno orijentisana industrija može biti održivo sredstvo za oporavak naše zemlje od COVID-19. Zemlje u razvoju su sada prisiljene da preispitaju svoje kapacitete, modele i strategije rasta i razvoja, nakon što se pandemija završi. To znači podsticanje i promoviranje ekonomske diverzifikacije, proizvodnih kapaciteta i tehnološke nadogradnje uz istovremeno osiguravajući socijalnu i ekološku zaštitu. Neke vlade već razmišljaju koji su to trendovi, a koji bi uveliko potpomogli jačanju razvoja njihovih lokalnih proizvodnih kapaciteta.

 

FLI aktivistica: Fatima Pašić

 

Amela Jusufović: Društvo za jednokratnu upotrebu

Čitajući i listajući beskrajne naslovnice svjetskih i domaćih medija, poznatih ličnosti i na kraju pojedinaca/ki, u modi je brinuti o okolišu hashtagom na društvenim mrežama i prefiksom eko i bio. Boravak u prirodi pod plaštom eko i bio zabluda, većini je posjeta eko selu i eksploatisanom prirodnom području koji je pretrpio toliki antropogeni uticaj da je izgubio izvorni oblik i namjenu.
Kapitalistički odnos prema prirodi, viđenje resursa kroz prizmu zarade i zagađivanja, uzima danak u nekad bogatoj netaknutoj prirodi Bosni i Hercegovine. Skoro i da nema dijela šume, rijeke, livade ili pašnjaka bez ostataka plastične ambalaže za jednokratnu upotrebu, stakla, limenki i metala. Bosanskohercegovačke planine su se pretvorile u radilišta nekontrolisane i neplanske gradnje, gabaritnih hotela, kuća i vikendica, pod okriljem vladajućih političkih struktura a rijeke glavni recipijenti komunalnih, industrijskih i fekalnih otpadnih voda. A imaju li obavezu da nam štite zajedničku imovinu?
Da se vratimo na eko i bio zamazivanje očiju i stvarnosti i zadatak centara moći: aktuelna zakonska rješenja u zaštiti prirode u BiH propisuju set mjera u zaštiti prirodnih dobara kao zaliha tvari i energije, zaštitu tla, voda, klime i atmosfere podrazumijevajući zaštitu zraka ali i veliku borbu u zaštiti biodiverziteta kao temelj opstanka mnogih vrsta, kao i naše ljudske- samoprozvanih vlasnika prirode koji su odavno preuzeli nadmoć. Na ove mjere, nastavljaju sve dokumenti i deklaracije o očuvanju prirode poput:
• Direktive o zaštiti staništa i Direktive o pticama kojih se često sjetimo dok godinama kroz sezone posmatramo Park prirode Hutovo blato dok gori, i staništa i ptice,
• Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune, Konvencije o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa dok samo u sezoni 2019/2020 umiru četiri jedinke medvjeda Ursus arctos, jedinke na Crvenoj listi faune FBiH,
• Konvencije o biološkoj raznolikosti,
• Konvencije o močvarama od međunarodnog značaja, posebno kao značajnih staništa ptica močvarica, a močvarnim staništima u BiH svakodnevno prijete požari, zagađenje otpadom, isušivanje, kontaminacija otpadnim vodama i na kraju nestajanje.
Sve ove direktive i propisi sadržani su u mreži Natura 2000, mreži koju čine područja važna za očuvanje ugroženih vrsta i staništa Evropske unije, a kojoj teži i Bosna i Hercegovina. Implementacija svih navedenih slova na papiru svjesno zastajkuje dok se neumoljivo uništava svaki pedalj prirode.
Da li smo kao društvo svjesni da su usvojeni dokumenti oružje u rukama pojedinca? Mi imamo pravo da ukazujemo na potrebu institucionalne obavezne zaštite našeg dobra, naše zajedničke svojine, naših šuma, rijeka i njihovih stanovnika.
Postavlja se pitanje šta nam je zaista važno, šta nas pokreće u akciju, u otpor i u nepristajanje. Da li bi to moglo da bude ono zajedničko – priroda, zrak, voda, stabla, hrana? Da li će se borba protiv MHE (minihidroelektrane) u BiH iz Kruščice, Jablanice i sa Sutjeske preseliti i pretvoriti u masovni pokret protiv eksploatacije šuma, zagađivanja rijeka, nepropisnog odlaganja otpada i očuvanja biodiverziteta? Da li će nas pokrenuti Trgovska gora i nuklearni otpad na Uni, našem nepocjenjivom vodnom blagu? Da li ćemo prešutiti pokoravanje jedinog preostalog resursa, naše prirode, kapitalu i profitu, pristati na jednokratno korištenje svega što garantuje trenutnu zaradu u zamjenu za nestanak?

Proizvodnjom hrane ublažiti posljedice ekonomske krize

Na sjednici Općinskog vijeća Stari Grad Sarajevo usvojena je incijativa FLI aktiviste Muamera Mekića, a tiče se poljoprivrednog zemljišta koje je u vlasništvu Općine Stari Grad Sarajevo i kojim gazduje Općina Stari Grad. Inicijativom je predviđena dodjela zemljišta poljoprivrednicima i onima koji to žele postati.

Načelnik će sa Službom za privredu, Službom za imovinsko – pravne poslove i katastar, te putem pravobranilaštva utvrditi koje je to zemljište kao i uslove i način dodjele istog.

Ekonomske posljedice pandemije COVID 19 su nesagledive i hiljade ljudi je ostalo bez posla, tako da je u ovom trenutku ova inicijativa od presudnog značaja za stanovništvo Općine Stari Grad, kako bi sebi obezbijedili najvažniji resurs za život, a to je hrana.

Mekić se nada da će ovaj primjer slijediti sve općine u BiH jer bez jake poljoprivrede neminovan je još veći ekonomski pad i potrebno je poduzeti sve mjere kako bi se ublažile posljedice  uzrokovane pandemijom.

Miloš Đajić: Tik tok u političkoj kampanji

TikTok je tokom pandemije Covid 19 bila aplikacija koja je najviše puta preuzeta i sa najvećim povećanjem broja korisnika i korisnica. O TikTok – u sam prvi put čuo, a gde drugde nego na Spark.Me konferenciji prošle godine. Lars Silberbauer nas je pitao ko koristi TikTok? U velikoj sali sa preko 400 mesta samo nekoliko ruku se podiglo. U pauzi nakon predavanja sam je instalirao i kada sam se vratio kući pitao sam moje princeze da li je koriste? Odgovori su bili da je bezveze i da znaju za nju ali je ne koriste. Manje od godinu dana kasnije to je aplikacija na kojoj provode sate skrolujući ili snimajući se.

Kineski Internet

Pisao sam malo o tome da do prošle godine i tehnološkog sukoba USA i Kine nije se mnogo govorilo o dva Interneta, kineskom i globalnom. Kina stalno insistira na „suverenitetu interneta“, što znači da „narod“ mora da ima potpunu kontrolu nad internetom u okviru granica svoje zemlje. Stoga se i oko Tik Toka vodi bitka gde se npr. nalaze naši podaci, na serverima u Kini ili u USA kao što tvrde iz kompanije?

Mreža TikTok je tek prva stanica na kojoj se ova dva Interneta susreću. TikTok predstavlja budućnost društvenih mreža i korisničkog Interneta uopšte. Društvene mreže koje smo do sada koristili samo su pojačavale naše urođene instinkte. Kod TikToka algoritam je taj koji sve određuje.

Kompanija ByteDance koja je kreirala TikTok je jedna od 10 vodećih kineskih kompanija koje su aktivne na polju razvoja veštačke inteligencije. U Kini je ona poznata po unapređenom korišćenju mašinskog učenja u svrhu predviđanja i personalizacije sadržaja.

TikTok

TikTok je nastao u Kini i tamo se naziva Douyin. Da bi ga koristili u Zapadnom Internetu napravljena je apilakcija Musical.ly koja je kasnije postala TikTok. S obzirom da dolazi iz Kine nemojte se iznenaditi što će vam druge aplikacije govoriti da je ona nebezbedna za povezivanje.

Tik Tok je društvena platforma za deljenje kratkih video sadržaja koje stvaraju sami korisnici. Okrenut je ka muzici i ona je podloga gotovo svakog objavljenog vido sadržaja. Danas već imamo globalne muzičke zvezde čije su pesme postale popularne prvo na TikTok – u, a kasnije su se prelile na druge medije. Tehnološki, u pitanju je beskonačni algoritamski personalizovani balon odabranog video sadržaja do 60 sekundi koji se sam pušta.

Kada kao novi korisnik skinete aplikaciju očekujte iznenađenje. Neće vam biti potrebno da kreirate nalog, ostavite podatke, tražite prijatelje… Ništa od toga vam ne treba. Suština TikTok-a je vrlo jednostavna: otvori aplikaciju i video sam kreće. TikTok vas neće pitati ko ste, ko su vam prijatelji, odakle ste i šta volite. Naravno da možete sve to naknadno da unesete ako želite ali vas to ne ograničava u njegovom korišćenju. TikTok algoritmu vaši podaci zapravo i ne trebaju. On već „sve zna” ili će jako brzo shvatiti prateći vaše ponašanjena Internetu. Iznenadićete se šta će biti prva ponuda video sadržaja jer su to teme i videi koji se u podneblju odakle se logujete najčešće gledaju. TikTok korisniku pod nos gura sadržaj, a ne druge korisnike. To je ta razlika u odnosu na sve druge društvene mreže.

Mladi

Poznato je da u svakoj komunikaciji koristimo kanale koji najefikasnije prenose našu poruku i stižu do ciljne javnosti. Ako posmatramo danas, TikTok je mreža mladih. Oni su tu i to je njihov svet. I ako sam dugo na Internetu bilo je trenutaka kada se tamo osećao kao potpuni stranac. Rečenica moje mlađe princeze (14 god):

“Nemoj da otvaraš nalog. Nećete valjda da nas smarate sa politikom na TikToku? To je mreža za zabavu.” dovoljno govori kako oni doživaljavaju TikTok.

Nekim mladima ćemo naravno moći da se obratimo preko Instagrama ali vredi uložiti vreme, kreativnost i strpljenje u istraživanje TikToka. Za sada nema mnogo političara i političarki koji ga koriste. Pred nama je kampanja i biće interesantno videti ko će se upustiti u jedan drugačiji način komunikacije sa mladima. Tu pre svega mislim na touchscreen generaciju (generacija Z), koja vrlo brzo prelazi sa Instagrama na TikTok.

TikTok vam nudi mogućnost za „engagement“ sa ovom ciljnom grupom kakav do sada nije postojao. Ono što je za sve političke subjekte važno da znaju, a to je da se do ciljne grupe na TikToku mora stići organski. To znači da se mora uložiti vreme, vreme, vreme i kreativnost, brzina, ideja i modernost.

Politička komunikacija

Kao jedan od prvih koji se ohrabrio da koristi TikTok u svojoj kampanji je Joshua Collins koga čak nazivaju TikTok kandidatom”. On pokušava da ponovi uspeh Alexandria Ocasio-Cortez koja uspeh u svojoj kampanji je napravila kroz Instagram storyGreta i drugi mladi aktivisti i aktivistkinje su takođe koristili TikTok u svojim kampanjama. Oni su na ovaj način sadržajem prilagođenim mladima uspeli da generišu podršku i da stvore svoje zajednice pratilaca.
Kao što smo govorili u priručniku ključno pitanje za sve političke subjekte je da li imaju hrabrosti da se opuste i pripreme sadržaj koji će biti cool za mlade? Ako su spremni da uče, ne gledaju na ljude sa nebeskih visina, imaju ideja i kreativnosti i kroz vreme grade svoj uspeh onda postoji šansa za uspešnom TikTok kampanjom.

Društveni aktivizam

Aktivizam predstavlja nenasilan način borbe za podizanje svijesti i rješavanje problema određene grupe ljudi ili cjelokupnog društva. Aktivizmom se skreće pažnja na ugroženu populaciju, njihove probleme i na rješavanje istih.

Cilj samog aktivizma jeste da preko aktivnosti uspije da unaprijedi stanje, podigne svijest, zaštiti određenu grupu, spriječi nasilje, sve u zavisnosti o kojem tipu aktivizma govorimo (socijalni, ekonomski, politički ili ekološki aktivizam). Dakle, aktivizam igra važnu ulogu u stvaranju boljih uslova za život cijele zajednice.

Ključni problemi društvenog aktivizma kod mladih: izuzetno niska ocjena angažmana mladih u nevladinom sektoru, neučešće mladih u nevladinom sektoru na lokalnom nivou i lokalnom aktivizmu uopšte, nepoznavanje mehanizama aktivnog učešća ili nedovoljno korištenje tih mehanizama, nezainteresovanost za politiku, stopa izlaska mladih na izbore je nezadovoljavajuća, nespremnost na volontiranje i pomaganje razvoju lokalne zajednice, premalo se promovišu aktivne uloge mladih u društvu, nedovoljno umrežavanje omladinskih udruženja itd.

Moguće mjere i preporuke:

Popularizirati društveni aktivizam mladih i njihovo učestvovanje u društvu, posebno kroz njima dostupne javne elektronske medije, radijske i TV-emisije, ulagati u štampane omladinske magazine, zatim u određena takmičenja u pojedinim oblastima aktivizma, naprimjer, konkurs za najbolji projekat mladih u određenoj oblasti i slično.
Kreirati javne kampanje o potrebi većeg učešća mladih u aktivnostima od javnog značaja.
Programski stimulirati i promovirati angažman mladih u nevladinim udruženjima. Dodatno, staviti kriterij bavljenja aktivizmom i omladinskim organiziranjem kao prednost u konkursima za zapošljavanje u javnim institucijama i sl.
Programski stimulirati i promovirati profiliranje i umrežavanje omladinskih organizacija.
Programski stimulirati i promovirati razvoj volontiranja i omladinskog angažmana.
Programski stimulirati i promovirati prihvatanje principa učešća mladih u društvu, u široj javnosti te veće razumijevanje ove teme kod donosioca odluka.
Programski stimulirati i promovirati medijske sadržaje sa temom o učešću mladih u društvu i podizanju svijesti o njihovim potrebama.
Programski stimulirati i promovirati obuku nevladinog sektora o procesima stvaranja politika prema mladima.
Programski stimulirati i promovirati obuku nevladinog sektora o metodama zagovaranja i lobiranja.
Programski stimulirati i promovirati aktivnosti udruženja.
Pružiti više od vlasti svih nivoa projektima neformalnog obrazovanja i vršnjačke obuke.
Subvencijama omogućiti mladima korištenje prostora za organiziranje koncertnih, pozorišnih, umjetničkih, sportskih i drugih sadržaja za koje pokazuju interes.
Finansirati programe obuke upoznavanja mladih s njihovim pravima i obavezama u društvu .
Institucionalno podržati mlade na planu budžeta za mlade, stvaranja politika prema mladima, rada s mladima, informiranja te učešća mladih u vladinim tijelima i parlamentarnim komisijama u vezi s pitanjima mladih, kao i umrežavanja omladinskih udruženja i predstavljanja mladih.
Povećati budžetska izdvajanja za omladinske organizacije i projekte namijenjene isključivo mladim.

Arnes Jeleč: Od Jahorine do Ključa

Konferencije su sjajan način da se upoznaju novi ljudi, razmjene lična iskustva i nauče nove stvari. Sa svake konferencije se vraćam sa većim znanjem o određenoj temi. Krajem prošlog mjeseca sam učestvovao na regionalnoj konferenciji Vučko 2019 koja je održana na Jahorini gdje je tema bila Evropski projekt na Zapadnom Balkanu. Vratio sam se uz novo znanje i bolje spoznaje važnosti EU integracija Zapadnog Balkana. Isti vikend sam otputovao na Akademiju rodne ravnopravnosti održanoj u Ključu gdje se govorilo ovažnosti borbe protiv rodne diskriminacije na tržištu rada.

Regionalna konferencija Vučko je savršena prilika za upoznavanje progresivnih mladih ljudi uz slušanje i učestvovanje u diskusiji sa raznim ekspertima i ljudima koji se bave temom koja je određena te godine, što je u ovom slučaju bio Evropski projekt Zapadnog Balkana. Budući da me interesuju međunarodni odnosi, geopolitika, EU i NATO,ova tema je bila savršen izbor za mene. Osim dobrih predavača ono što je konferenciju učinilo još boljom su pojedinačna izazovna i provokativna pitanja učesnika čega sigurno nije bilo manjak. Na Vučku ne samo da upoznamo mlade iz raznih država Balkana, već i slušamo predavače iz drugih država i čujemo njihova iskustva i probleme kada govorimo o EU integracijama zemalja Zapadnog Balkana. Koliko god da je tema bila zanimljiva otišao sam ranije za Ključ gdje me čeka druga važna edukacija.

Do Ključa je trebalo 4 sata vožnje i mogu reći da je to jedan fin mali gradić. Ono što me je tu čekalo je III modul Socijaldemokratske akademije rodne ravnopravnosti, prethodna dva su bila u Zenici i Sarajevu. Tema ovoga modula je bila Žene na tržištu rada. Na modulu smo mogli naučiti ne samo o položaju žene na tržištu rada već i o mnogim pravnim aspektima rada, zakonu o radu, međunarodnim sporazumima o radu i mobingu. Također smo imali zanimljivu vježbu o rodno odgovornom budžetiranju.

Vratio sam se sa novim znanjem koje sam prikupio sa akademija na Jahorini i Ključu. Stvari koje naučim na seminarima i znanje koje prikupim korisni su mi kao mladoj osobi u politici. Glavna motivacija za dalji politički aktivizam su učenje, nezaboravno društvo i mladi ljudi koje upoznam i za koje znam da imaju cilj da naprave prave promjene u zajednicama iz kojih dolaze.

Ismet Lulić: Jedan kanton – milion pravila – život (ne)vrijedi isto!

Živjeti u jednoj državi, bez obzira kako se zoveš, bez obzira kojem se Bogu moliš, bez obzira koja ti je seksualna opredjeljenost…, bi trebalo značiti jednaka prava, slobodu, vrijednost, pravila, mogućnost pa i nemogućnost.

Ali, naglasak je na onom ISTO! Možda je to tako, tačnije sigurno jeste, u mnogim zemljama, ali u Bosni i Hercegovini ipak nije. Nažalost, ili na radost mnogih! Kod nas ni život ne vrijedi isto, i to ti određuje mjesto stanovanja, i to ti određuje koliko novca imaš u džepu, i to ti određuje politika. A ako si, pak, onaj sretnik koji živi samo sekundu dalje, u susjednoj općini, onda se desi da imaš manje problema, da imaš uređeniji sistem, bolje zdravstvo, brigu o starima, o mladima, o svima. I zamisli, to je tako u komšiluku, a i dalje svi živimo u jednoj državi, pa onda u istom entitetu, pa onda u istom kantonu i na kraju shvatimo da je ipak komšiji u Općini pored bolje, uređenije! Njemu je lakše čak i kad se razboli! Koji apsurd jednog društva i jedne države!

Pohvalno je da smo u Hercegovačko-neretvanskom kantonu prepoznali koliko nam tehnologija može olakšati poslovanje i rad u medicinskim institucijama, ne samo zaposlenicima nego i našim građanima. Uveli smo integrirani zdravstveni informacijski sistem (IZIS) koji omogućava da su sve informacije o osiguranicima, liječnicima i medicinskoj dokumentaciji osiguranika na jednom mjestu.

Ovaj sistem je omogućio da imamo e-karton pacijenta, e-historiju bolesti, e-nalaze, e-uputnice, e-recepte, e-naručivanje, e-izbor liječnika, e-otpusna pisma, e-sestrinsku dokumentaciju, DRG, e-ovjere osiguranja i e-ortopedska pomagala. Sve ovo je mnogo pomoglo u radu Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi, medicinskog osoblja, menadžmenta domova zdravlja/bolnica, apoteka, ortopedskih kuća, Zavoda zdravstvenog osiguranja i Zavoda za javno zdravstvo. I centralni laboratorijski informacijski sistem (LIS) je veoma važan i pohvalan korak u kantonu.

Ali…

Opet smo zaboravili da se kuća pravi od temelja, i da se građani u većini općina u našem kantonu suočavaju već dugo sa problemom prilikom vađenja laboratorijskih nalaza i pretraga. Jedna od općina u kojoj je ova problematika uređena je Prozor. Pitanje je zašto i u drugim općina građani nemaju podršku da se ovo pitanje riješi.

Inače, u svojim općinama građani mogu samo izvaditi osnovne laboratorijske nalaze, dok se ostali nalazi mogu uraditi samo u zdravstvenim ustanovama grada Mostara. Sve ovo znači dodatne troškove jer da bi se odradio specijalistički pregled u Mostaru potrebno je tri puta putovati u Mostar:

• Nošenje uzoraka;
• Odlazak po nalaz;
• Specijalistički pregled.

Sve ovo podrazumijeva troškove koji nisu mali za običnog građanina, ali ukoliko bi postojala dobra volja onih koji trebaju biti zagovornici boljeg života i okruženja onda bi to značilo izdvajanje malih finansijskih sredstava i bilo bi tek jedan od koraka u nizu za vlast, ali ogroman korak za one koji očekuju jednako zdravstvo za sve, i one kojima trebamo pokazati da život zaista vrijedi isto. Najjednostavnije bi bilo, na osnovu primjera prethodno spomenute općine, da Domovi zdravlja organizuju prevoz uzoraka za laboratorijske nalaze dva puta sedmično, a u povratku bi se donosili ranije obrađeni nalazi. Čista win-win situacija!

I eto ga, na malim stvarima vidimo da bi stanje moglo biti mnogo bolje, ali treba imati želju i volju. Sigurno je da se često i sam pitam da li je svijet oduvijek bio ovakav i da li bi stanje moglo biti bolje. Sa sigurnošću mogu reći da na drugo pitanje uvijek odgovorim sa DA, jer se vodim pozitivnim primjerima i idejom socijaldemokratije, a to je, u ovom slučaju, zdravstvo za sve, i zdravstveni sistem i kvalitetne zdravstvene usluge ZA SVE GRAĐANE BIH, koje se temelje na univerzalnosti, solidarnosti, jednakosti i dostupnosti.

Građani moje općine, mog kantona, moje države ne zaslužuju rasparčanost i ograničenost zdravstvenog sistema nego jasno definisan put pacijenta na kojem se mogu razvijati dalja sistemska rješenja, da bi se dobio što zadovoljniji i adekvatno zbrinut pacijent. Međutim, moramo početi malim koracima i sa uklanjanjem prepreka sa kojima se građani susreću svakodnevno u lokalnoj zajednici.

Mirnes Ćerimović: Mladi kao taoci velikokladuškog društva

Činjenica je da se naša država još uvijek neuspješno bori s posljedicama svoje konfliktne historije, pri čemu je društvena grupa koja u tim historijskim događajima nije ni učestvovala najviše pogođena, a često i marginalizirana. Riječ je, naravno, o mladima. Oni se suočavaju sa nizom problema za koje su velikim dijelom odgovorne naše državne institucije. Na svim nivoima vlasti nedostaje programski i strateški pristup podrške poboljšanju položaja mladih u Bosni i Hercegovini. Ništa bolje nego u ostatku BiH nije ni u Velikoj Kladuši, općini koja prema popisu stanovništva iz 2013. godine ima gotovo najmlađe stanovništvo u državi.

U našem gradu postoji jedna neraskidiva sastavnica, a to je mladi i problemi. Činjenica je da su ne samo zanemareni, nego i marginalizirani, te prepušteni sami sebi i kao takvi podložni kulturnom sadržaju koji im se nameće. Ako se iole organiziraju oko nečeg, primorani su da moljakaju privatne firme za finansiranje, za prostor, itd. U čitavom gradu ne postoji adekvatan prostor za mlade, mjesto gdje bi se oni okupljali, radili i razvijali. Na pitanje šta je sa Centrom za kulturu, zašto čekamo deset godina na taj prostor, koji bi mogao biti i omladinski, jedini odgovor je da nema sredstava za njegov završetak iako se svake godine troše stotine hiljada konvertibilnih maraka na nepravedno visoke beneficije i komfor općinskih dužnosnika i vijećnika.

„Mladi su naša budućnost“, ,,Na mlađima svijet ostaje“ ili „U mlade treba ulagati“ su dobro poznate fraze, pogotovo u izbornim godinama. Toliko smo se toga naslušali da to graniči sa ironijom. No, kakva je istinska slika mladosti danas? U zajednici gdje vlada politički haos, ekonomska kriza, zamrla privreda te urušenih moralnih i obrazovnih vrijednosti, mladi ne vide budućnost. Prema studiji koju je uradio UNDP, 62% mladih u BiH žele napustiti zemlju bar privremeno – ako im se ukaže prilika (studija se može pronaći na stanici www.undp.ba). Po zadnjem istraživanju jed(i)ne omladinske organizacije u Velikoj Kladuši na uzorku od 1.291 učenika na području naše općine čak njih 67% nakon završene srednje škole planira odlazak jer ne vide perspektivu u Velikoj Kladuši. Većina mladih vidi alternativu u odlasku u inostranstvo, trbuhom za kruhom, što je u potpunosti rezultat racionalnog procjenjivanja o postojećim mogućnostima i perspektivama. Stopa nezaposlenosti među mlađim uzrastima od 16 do 30 godina jeste preko 50%. Stoga ne čudi da žele napustili našu općinu zbog privremenog rada, udaje/ženidbe ili trajnog nastanjivanja u drugoj zemlji. Mnogi od njih su već preuzeli konkretne korake u tom pravcu.

Šta radi lokalna uprava po pitanju toga? Jednostavno, ništa. Niko nema želju niti motiv da vodi brigu o mladima, prioritet su stranački interesi i rješavanje problema koje oni, na lokalnom nivou, ne mogu riješiti. Prava pitanja koje mladi (i njihovi roditelji) trebaju postaviti izabranim predstavnicima jesu: Zašto Velika Kladuša nema Strategiju prema mladima? Zašto Velika Kladuša nema službenika za mlade? Zašto komsija za mlade pri Općinskom vijeću ne vodi brigu i ne sprovodi zahtjeve mladih? Sve to ukazuje da lokalna vlast nije ozbiljno shvatila socijalne i ekonomske probleme mladih u Velikoj Kladuši i da su ispred potrebna i problema mladih nalazi isključivo briga kako povećati plate i naknade, te kako zaposliti svog istomišljenika, sina, kćerku, rođaka i na taj način osigurati sebi i naredni mandat.

Sistematska (ne)briga o mladima

Iako postoje entitetski zakoni koji obavezuju vlasti da podržavaju mlade usvajajući i primjenjujući strateške dokumente, tek 43% općina u BiH ima jednu takvu strategiju prema mladima. Velika Kladuša je imala Strategiju prema mladima u periodu od 2010-2014, upitno je u kojoj mjeri je implementirana, a već četiri godine nema riječi o novoj. 62% općina ima službenika koji se bavi pitanjima mladih, s tim da oblast „mladi“ u većini slučajeva ne doseže ni 20% njihovog radnog vremena jer se bave i drugim poslovima. Nažalost, Velika Kladuša nema službenika ili službenicu za mlade i to dodatno otežava stvaranje institucionalnog puta za suradnju između lokalne uprave i građana, odnosno mladih Velike Kladuše. Također, 81% općina ima komisiju za mlade u sastavu vijeća/skupštine, ali Komisija za mlade Općinskog vijeća Velika Kladuša kao i 49% ostalih općina komisija za mlade nije funkcionalna. Djelokrug rada Komisije za mlade Općinskog vijeća Velika Kladuša je predlaganje programa kreativnog angažiranja mladih u oblasti kulture, sporta i drugih aktivnosti, organizacija seminare radi edukacije mladih, razmatranje inicijative mladih i predlaganje Općinskom vijeću, praćenje stanje i pojave u životu i radu mladih i predlaganje Općinskom vijeću programe i mjere za djelovanje Općinskog organa uprave i nadležnih službi u ovoj oblasti, briga o ostvarivanju prava djece i mladih, itd. Članovi Komisije za mlade Općinskog vijeća, po svemu sudeći, ostat će na svojim funkcijama i narednih nekoliko godina primati naknade za ovaj (ne)posao, te ostaviti rezultat iza sebe koji govori da 67% mladih želi napustiti Veliku Kladušu. Grant za projekte i mlade u 2018. godini iznosi deset hiljada konvertibilnih maraka. Sredstva iz ovog granta trošila su se uglavnom netransparentno, bez javnog poziva za dodjelu Grant sredstava i služio je često kao produžetak budžetske rezerve, a da mlade osobe ovaj (njihov) novac nisu ni vidijeli. Primjerice, iz ovog granta je prije četiri godine finansiran prijem ambasadora Republike Turske, kao i projekti nevladine organizacije Evropski pokret koji nisu bili usmjereni na rješavanje problema mladih. Navedeni podaci svjedoče da je odnos prema mladima u našoj zajednici zaista na poražavajućem nivou i da se u narednom periodu trebaju poduzeti konkretne aktivnosti za rješavanja navedenih problema sa kojima se mladi u Bosni i Hercegovini suočavaju.

Teorija kaže da je mladost značajan period ljudskog života, ako ne i najvažniji, iz perspektive postavljanja temelja profesionalne karijere. Tokom ovog perioda, mladi formulišu svoje težnje i životne ciljeve, traže i pronalaze svoje uloge i odgovornosti u društvu i kreću ka ekonomskoj nezavisnosti. Ovo takođe znači da je mladost period socijalne i psihološke tranzicije, u kojoj su mladi pozvani da donesu važne odluke i izbore koji značajno utiču na tok njihovih života. Kvalitet života mladih u velikoj mjeri zavisi od toga koliko im je uspješna tranzicija od škole do posla. Neuspjeh da se dođe do odgovarajućeg posla nakon škole može imati ozbiljani trajan uticaj na profesionalni kapacitet i vještine mladih diplomaca, kao i na njihove prihode. Strategija za mlade Općine Velika Kladuša trebala bi da utvrđuje jasno i dugoročno opredjeljenje u stvaranju obrazovnih, socijalnih, kulturnih, materijalnih, političkih i drugih uslova za trajnu dobrobit mladih te njihovo aktivno, potpuno i odgovorno sudjelovanje u društvenoj zajednici. Strategijom za mlade lokalna uprava jasno i nedvosmisleno pitanja mladih i omladinske politike stavlja na listu prioriteta unutar institucija lokalne uprave i u transparentno definisanoj saradnji sa nevladinim organizacijama da zajedničkim djelovanjem doprinesu koherentnosti razvoja omladinske politike lokalne uprave. Uspjeh ili neuspjeh u adolescentskom i mladalačkom životnom dobu izuzetno su važni. Zato je ulaganje u dobrobit mladih od suštinske važnosti. Ciljevi donošenja Strategije trebaju da podrazumijevaju: stvaranje i provođenje politika prema mladima u Velikoj Kladuši, kroz višesektorski pristup i uzimajući u obzir potrebe, zahtjeve i interese mladih. Takođe, uspostavljanje kriterija u skladu sa europskim načelima u radu javnih uprava kod provođenje politika prema mladima, utvrđivanje i definiranje mjera i preporuka za rad s mladima i omladinskim aktivnostima. Jedan od ciljeva je i jačanje sudjelovanja i uključenja mladih i njihovog informiranja na svim nivoima odlučivanja putem uređenih mehanizama sudjelovanja, jačanje volonterizma među mladima, te njihovog dobrovoljnog angažmana u aktivnostima po pitanju mladih, provođenje načela nediskriminacije, solidarnosti i etičnosti u svim aktivnostima koje se tiču pitanja mladih, te jačanje ljudskih, tehničkih i administrativnih kapaciteta omladinskih udruženja.

Evropska povelja o učešću mladih u životu na općinskom i regionalnom nivou ( – Povelja uključena u Rezoluciju 237 Stalne konferencije predstavnika lokalnih i regionalnih vlasti u Evropi, usvojena 19. marta 1992. godine) definira da se učešće mladih ljudi u životu na općinskom i/ili regionalnom nivou treba nalaziti unutar okvira sveopće politike zasnovane na koherentnoj međuovisnosti sektorske politike, te obavezuje vlasti na lokalnom i regionalnom nivou, da poštuje principe ove politike i da je primjenjuje na razne oblike učešća koje ona zagovara, uz konsultacije sa mladim ljudima i njihovim predstavnicima.

Općina Velika Kladuša je za period 2010. – 2014. usvojila Strategiju za mlade i akcioni plan, ali je implementacija sa promjenom vlasti kasnila, a nakon 2014. godine se nije pokazao interes za novu i za rad sa mladima.

Pomenuto istraživanje o mladima u Velikoj Kladuši je pokazalo da su mladi ljudi, koji trebaju biti budućnost ove općine i u koje vrijedi ulagati, razočarani postupcima, politikama, sistemom i odnosom vladajućih struktura prema građanima. Svjesni su mladi u našem gradu korupcije i nepotizma, te vjeruju da se poznanstva, protekcija i političke veze smatraju najvažnijima faktorima u nalaženju posla. To praktično znači da je korupcija toliko ukorijenjena u našem društvu da se već smatra normalnim obrascem ponašanja. Koruptivne radnje moraju biti percepirane kao rak-rana društva ukoliko naša zajednica želi da ugleda svjetlo na kraju tunela. Potrebni su nam najkvalifikovaniji ljudi da popune radna mjesta, te na taj način iskoriste potencijale ove sredine.

Treba naglasiti da mladi ne odlaze samo zbog novca, tj. nedostatka posla ili zbog malih plata nego često prevagne naš mentalitet, gdje vlada nacionalizam, nepravda, nejednakost, netolerancija, zavist, diskriminacija, segregacija i negativni autoriteti. Mladima, a i nešto starijima, sa diplomama u rukama smeta to što ljudi u njihovom okruženju nemaju dovoljno razumijevanja za njihove životne izbore i stilove. Često se desi da neka manja skupina mladih koja nešto pokušava raditi bude označena kao grupa uljeza, plaćenika, ali i omaložavana od strane većine, jer u ovom gradu vlada trend da se ne može ništa napraviti i promijeniti, te da zato ne treba ništa pokušavati.

Sejo Ivković: Moja priča o Frontal Blog Challenge-u

Moja priča počinje tako što sam vidio članak lokalnog portala Novikonjic.ba u grupi nevladine organizacije „Volonteri i prijatelji konjičke regije“, u kojoj djelujem. Bio je to poziv za specijalizovanu obuku za blogere, za one koji to žele postati, ali i za one koji žele naučiti nešto više o blogu.

Do tada nisam imao iskustva sa blogom, iako je ta riječ veoma prisutna u našem medijskom prostoru i društvenim mrežama, pa sam odlučio da se prijavim s ciljem usvajanja novih znanja. Nakon sedmicu dana stigao mi je e-mail od organizatora u kojem su potvrdili da sam primljen na obuku uz logističke informacije o održavanju seminara.

Prvi modul ove obuke se održavao na Kozari, te smo uz kvalitetne predavače uvedeni u osnove kreiranja web sadržaja, bloga, strukturu bloga i također smo imali razgovor sa blogerima. Uz predavanja učestvovali smo u radionicama pisanja u kojima smo trebali da implementiramo znanja iz prethodno odrađenih radionica. Nakon toga smo na svoje radove dobili stručna mišljenja predavača, organizatora kao i kolega koji učestvuju na obuci. U periodu između prvog i drugog modula imali smo zadatak i mogućnost da naši tekstovi budu objavljeni na portalu Frontal koji su bili autorski, prevodi tekstova ili intervjui.

Drugi modul ove obuke se održavao na Jahorini, a tema je bila o zaradi i promociji bloga, priređivanju sadržaja, optimizaciji tekstova u skladu sa trendovima i analizi ključnih riječi bloga. Nakon predavanja održana je samostalna radionica u kojoj smo trebali primjeniti znanja i napisati tekst na osnovu istraživanja ključnih riječi i trendova. Naši tekstovi su, kao i nakon prvog modula, dobili mišljenja kolega, predavača ali i prisutnih blogera sa kojim smo razgovarali.

Oba modula su i više nego ispunila moja očekivanja pa sam se kući vratio sa mnogo znanja o brojnim temama koje smo obrađivali i ta znanja koristitim u svom radu. Drago mi je da sam rad svoje nevladine organizacije, gradove i okolinu u kojoj provodim svoje školske dane predstavio u najboljem svjetlu izvan svoje lokalne zajednice.

U konkurenciji od 30 jako kvalitetnih učesnika, zauzeo sam 3. mjesto na ovom takmičenju i možda ono što mi je najveći uspjeh je to da mi je uručena titula Najperspektivnijeg autora ovog takmičenja.

Također moj rad nakon Frontal blog challenge-a ne završava, drago mi je što su lokalni mediji prepoznali moj potencijal, trud i rad te sam zbog toga dobio ponude za rad na istim medijima koje sam prihvatio. Ovom prilikom da se zahvalim predavačima, portalu Frontal i njegovim saradnicima na pruženoj prilici i obuci.

Leonardo Pavičić: Digitalizacija

Prema pisanjima nekih portala prva internet vijest poslana je 1984.godine za vrijeme Zimskih olimpijskih igara iz Sarajeva. Ponukan tim pisanjima krenuo sam u jedno malo istraživanje, sa krajnjim ciljem da ustanovim tačnost ili netačnost gore navedene informacije. U ovom momentu, bez obzira na sve mogućnosti interneta, nemoguće je utvrditi pouzdanosti date informacije. Bilo kako bilo, uzet ćemo s rezervom tvrdnju da je ta vijest bila prva koja je poslana u bespuća interneta, pogotovo uzevši u obzir to da je prva internet poruka poslana još 1969. godine nekih 15 godina prije Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, ali je definitivno bila među prvima koje su poslane putem interneta.
Internet se naziva još i “mrežom svih mreža” i danas predstavlja gotovo pa osnovnu komunikacijsku osnovu, postepeno svi zaboravljamo na SMS-ove, donekle i na pozive, a alternativu za to nam pruža internet. Ali da li koristimo sve mogućnosti koje nam moderno doba, na čelu sa internetom kao svojom osnovnom značajkom, pruža?
Mislim da ne.
Recimo digitalizacija, ona je nekako ponikla iz interneta. Svjesni smo svi da živimo, manje više, u digitalnom dobu, da se sve oko nas razvija u skladu sa digitalizacijskim trendovima i da sve teži ka digitalizaciji. Napori i resursi koje moderni svijet ulaže u trendove digitalizacije i digitaliziranje kompletnog društva su nemjerljivi. Situacija u Bosni i Hercegovini pomalo je drugačija. Naše bh društvo, pa mogu slobodno reći i ono regionalno, bez obzira bila neka od regionalnih zemalja korak iza ili ispred nas, se po ovom pitanju nalazi na jednoj mrtvoj tačci. Kod nas se pojam “digitalizacija” veže isključivo za prelazak, odnosno za uvođenje digitalne zemaljske televizije (prelazak s analognog na digitalno zemaljsko emitovanje TV signala), te ga se, manje više, ne posmatra u bilo kojem drugom kontekstu.
Svi mi kojima to nalaže struka, kojima to nalažu naše težnje ka modernom životu u kombinaciji sa tokovima modernog življenja, morali bismo se intenzivnije zalagati za digitalizaciju. Ponajprije na digitalizaciju sistema javne uprave (trom, skup i neefikasan), a potom izbornog sistema (trom, skup, neefikasan, neprovjeren, pun prostora za manipulacije). Digitalizacija javne uprave predstavlja osnov za samu reformu javne uprave, a poznato je da se upravo glomaznost javne uprave navodi kao jedan od glavnih kočničara daljeg napretka društva i to iz raznih razloga. Digitalizacija izbornog sistema predstavlja osnov za fer i poštene izbore, provođenjem digitalizacije na adekvatan način unutar izbornog sistema Bosne i Hercegovine mogućnosti manipulacije glasovima bili bi svedeni na minimum, te bi u konačnici nakon što se sprovedu „digitalni izbori“ imali do sada najrealnije rezultate. U oba slučaja kao rezultat bismo dobili povećan stepen životnog zadovoljstva građana, povećan stepen povjerenja u izborni sistem, a samim tim i u organe zakonodavne vlasti, izvršne vlasti, te u slučaju digitalizacije javne uprave veće povjerenje u administraciju i njenu efikasnost.

Na taj način, uspješnom provedbom digitalizacije, za početak unutar ova dva sistema, bismo znatno pospješili i ubrzali procese unutar samog društva, a vrlo vjerovatno bismo ponukali i one koji rukovode nekim drugim sistemima na primjenu novih i bržih rješenja. Implementacija digitalnih rješenja u slučaju gore navedena dva sistema osloboditi će nas birokratije, značajno će umanjiti razne troškove, pospješiti će naš način života, te u konačnici, ako posmatramo samo izborni sistem, ulit će novo povjerenje građanima koji biraju svoje političke predstavnike.
Moramo svakodnevnim radom pokušati objasniti i dokazati da digitalizacija nije nikakav bauk, da će njenim provođenjem ostvariti značajan napredak i poboljšanje kvaliteta življenja, da neće doći do masovnih otpuštanja i izumiranja radnih mjesta i sl. Švedski ambasador Jan Lundin na jednom seminaru o iskustvima nordijskih zemalja u oblasti digitalizacije izjavio je: “Da je postojao strah da će digitalizacija stvoriti veliku nezaposlenost, ali da se desilo suprotno – otvaraju se nova radna mjesta, za koja treba obezbjediti adekvatno obrazovanje, i koja nisu lošija ili dosadnija od dosadašnjih.”
Iz izjave švedskog amabasadora jasno je da ne postoji nikakva bojaznost od digitalizacije za one koji se ne boje budućnosti, promjena, cjeloživotnog učenja i usavršavanja. Iskreno se nadam se da je onih koji se boje sve manje, a u prilog mojim nadama ide i činjenica da svi koji napuštaju naše zemlje svakako prolaze kroz procese prekvalifikacije kako bi mogli adekvatno zadovoljiti moderno europsko tržište rada, pa ako to već rade zašto to ne bi radili i kod kuće, ukoliko se kroz procese stvori pozitivna klima za takvo što!?
Očito je da smo, ukoliko je informacija s početka teksta istinita i ukoliko široko posmatramo stvari, pioniri interneta. Da li je vrijeme da se ponovno intenzivno uključimo u moderne svjetske tokove i smjestimo se na mjesto kojem zapravo pripadamo?