Politika kulture i sporta u lokalnoj zajednici adresira pitanje razvoja same zajednice posmatrajući kroz prizmu moralnih, etičkih, duhovnih, tjelesnih, zdravstvenih, takmičarskih i drugih načela kako individue, tako i same zajednice. Sama kultura se djeli u dvije oblasti: savremeno stvaralaštvo (aktivnosti koje rezultiraju kulturno umjetničkim djelima) i kulturno naslijeđe (umjetnička, historijska i naučna vrijednost koju je čovjek napravio u prethodnim epohama). Sport predstavlja svaki oblik tjelesne aktivnosti kojim se, putem organiziranog bavljenja u slobodno vrijeme, cilja na izražavanje ili poboljšavanje tjelesne spremnosti i duševne dobrobiti, stvarajući društvene veze i rezultate u natjecanju na svim razinama.
Ključni akteri i ciljna skupina su mladi ljudi, , ali i ostalo stanovništvo bez obzira na starosnu dob treba biti uključeno u riješavanje ovih pitanja. Problem se ogleda u nedostatku odgovarajućeg pristupa institucija vlasti u oblastima sporta i kulture, i to na svim nivoima. Nedostatak kulturnih i sportskih sadržaja dovodi do zapostavljanja najviše kategorije mladih, te njihovog razvoja i to moralnih, etičkih, psihofizičkih, motoričkih, te duhovnog i tjelesnog razvoja. Pozadina problema se krije u nerazumijevanju institucija vlasti i samom slaganju prioriteta. Vlasti jednostavno odbacuju shvatanje kulture i sporta kao stuba zdravog društva, te ulaganja u ove oblasti su minimalna na svim nivoima vlasti. Vlasti jednostavno odbacuju odgovornost i shvatanje kulture i sporta kao stuba zdravog društva, a sama ulaganja u ove oblasti na svim nivoima vlasti su minimalna.
Institucije koje su primarno nadležne za pitanje kulture i sporta su Općinsko vijeće na lokalnom nivou, Ministarstvo kulture i sporta na kantonalnom i federalnom nivou, te Ministarstvo civilnih poslova BiH na državnom nivou. Razvoj kulture i sporta do željenog stepena se može brže i kvalitetnije postići sinergijom rada nadležnih institucija i samog stanovništva sa svojim organizacijama, sa svojim nevladinim organizacijama, te formalnih i neformalnih civilnih mreža.
Akcije koje mogu preuzeti akteri su da animiraju omladinu i da sami krenu u sinergiju sa nevladinim sektorom i samim uključivanjem svih medija i marketinškog izdizanja ovog problema na jedan viši nivo. Rezultat trenutne pasivnosti mladih će dovesti do postepenog nestanka pobjedničkog duha i, i talenta za kulturu i sport će ostati neiskorišten, a dobro nam je poznato da su ljudi iz kulture i iz sporta stubovi jednog društva.
Ključni problemi politike kulture i sporta su: nedostatak odgovarajućeg pristupa institucija vlasti, pravna neuređenost, nepostojanje strategije niti strateškog okvira razvoja i ulaganja u područje kulture i sporta, nedostaju odgovarajući institucionalni kapaciteti, slaba koordinacija i suradnja između različitih nivoa vlasti, finansijske poteškoće i ulaganje, nedovoljno izdvajanje iz budžetskih sredstava, nerazmjerno velik nedostatak kulturnih i sportskih sadržaja u ruralnim sredinama u odnosu na razvijena područja, nekvalificiranost i nestručnost dijela sportskog osoblja, itd.
Moguće mjere i preporuke:
- Izgradnja kulturnih navika treba biti jedan od glavnih stubova školskog odgoja i obrazovanja. Preporučuje se model „ruksak kulture“, uspješno se primjenjuje u razvijenim zemljama, a podrazumijeva da se u okviru obrazovnog sistema za svaki uzrast odredi odgovarajući nivo kulturnih sadržaja kao sastavni dio nastave (posjeta muzejima, značajnim kulturnim i sportskim događajima i slično).
- Povećati saradnju škola i nevladinih udruženja, omogućiti korištenje školskih objekata za slobodno vrijeme mladih i njihov aktivizam, posebno u oblasti kulture i sporta.
- Intenzivirati rad školskih sekcija i povećati obim vannastavnih aktivnosti koje bi privlačile mlade.
- Raditi na uključivanju roditelja u planiranje aktivnosti za slobodno vrijeme mladih.
- Izraditi strateški okvir za politiku djelovanja prema mladima na različitim nivoima vlasti s mjerama koje, uz višestruki pristup, daju sinergijski veću efikasnost i maksimalno iskorištavanje postojećih resursa.
- Potrebno je osigurati veća finansijska izdvajanja za projekte mladih i njihovih udruženja u oblasti kulture i sporta kroz posebne fondove na svim nivoima vlasti. Nerazdvajanjem budžetskih sredstava u posebne fondove za kulturu i sport događa se neravnomjerna raspodjela budžeta. Najčešće sportski kolektivi dobiju najveći dio.
- Izraditi i usvojiti akcioni plan djelovanja za mlade za svaku lokalnu zajednicu u skladu sa novoizrađenom strategijom,.
- Omogućiti podršku posebno nadarenim mladim pojedincima putem stipendija.
- Kreirati stalne školske lige za djevojčice i dječake u nekoliko masovnih sportova, na svim nivoima vlasti, koje bi uključivale veliki broj mladih i promovirale sport.
- Potrebno je dati veću podršku i bolje uvezati posebna redovna takmičenja mladih na planu kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, kao što su gluma, ples, performansi, likovne izložbe, popularna muzika, grafiti, fotografija, skulptura, strip i slično.
- Omogućiti mladima besplatan pristup sportskim dvoranama i terenima.
- U univerzitetskim centrima omogućiti posebne centre i klubove za rekreativne sportske aktivnosti studenata, kao i kroz subvencije podržati korištenje drugih resursa i ustanova u kojima bi se studenti i studentice bavili/e sportom.
- Vladine institucije trebale bi podržati promoviranje i informiranje mladih o svim mogućnostima i servisima koje za njih postoje iz oblasti kulture i sporta putem medija, informacionih centara, tački, web stranica i slično.
- Omogućiti stvaranje centara za mlade i vraćanje bivših centara za mlade prvobitnoj namjeni.
- Oformiti tijela za podršku mladima kako bi se omogućilo efikasnije koordiniranje omladinskih projekata i aktivnosti mladih.
- Po uzoru na EU uvesti program „grad kulture“ ili „grad mladih“, u okviru kojeg bi se tokom godine dana intenzivirale kulturne aktivnosti mladih jednog grada ili općine.
- Subvencijama omogućiti mladima korištenje prostora za organiziranje koncertnih, pozorišnih, umjetničkih i sportskih događaja.
- Izraditi i usvojiti kvalitetnija zakonska riješenja o sportu na državnom nivou, posebno u dijelu finansiranja sporta, stipendiranja sporta i sportskih penzija.
Nedostatak finansijskih sredstava u budžetu, kao i predrasude su jedan vid ograničenja u buđenju svijesti za važnost razvoja kulture i sporta u svim lokalnim zajednicama. Nedostaju školovani i certificirani kadrovi iz oblasti sporta, kao i struka iz oblasti kulture, struka koja je spremna uhvatiti se u koštac sa problemima.
Iz svega navedenog možemo zaključiti da je od izuzetne važnosti za opstanak zdrave društvene zajednice izraditi i usvojiti kvalitetne politike za kulturu i sport na svim nivoima vlasti, te kroz njihovo implementiranje vratiti izgubljeni patriotski duh, pobjednički mentalitet, samopouzdanje. Kulturom i sportom se brišu granice, diskriminacije, predrasude i stereotipi koji su nam nametnuti, a krajnji rezultat nam daje za pravo da vjerujemo u društvo jednakih šansi.
