Posljednjih nekoliko godina, tačnije od 2018. godine pa do danas svjedoci smo velike migrantske krize koja je pogodila BiH i koja se, kako se čini, sve više pogoršava. Vlasti i dalje nemaju rješenje za stotine migranata koji prolaze kroz našu zemlju na putu ka Evropskoj uniji. Situaciju dodatno otežavaju i sukobi među samim migrantima, kao i kriminalne aktivnosti nekih od njih, što stvara revolt kod građana i generalizaciju migranata i niz predrasuda prema toj populaciji uopće. Također, vrlo je moguća i humanitarna kriza zbog brojih problema smještaja i zbrinjavanja migranata, te narušavanja ljudskih prava, što bi dodatno zakomplikovalo stvari.
Međutim, sve ovo je nešto što svi dobro znamo, ali iz lične perspektive iz svakodnevnog izvještavanja printanih i elektronskih medija u Bosni i Hercegovini i svakodnevnim sretanjem ljudi u pokretu u svom gradu, vođen solidarnošću lično sam više puta „kupio“ od nekih maramice ili pokušao pomoći na neki drugi način. Činjenica jeste da se stvara opća loša slika i otpor građana prema tim ljudima zbog pojedinačnih slučajeva napada na građane BIH, otuđivanja ličnih stvari i predmeta, međusobnih sukoba praćenih nasiljem i slično, što dovodi do oštrih osuda i rasizma u bh. društvu, koje potpuno zaboravlja na stanje u kome se ova velika grupa ljudi nalazi.
Naime, obaveze institucija Bosne i Hercegovine u priči oko migrantske krize moraju biti u samom središtu pažnje: Ministarstvo sigurnosti BiH, Službe za rad sa strancima, Federalna vlada kao i vlada Republike Srpske odgovornost prebacuju jedni na druge. Indikativno je i prisustvo uticajnih međunarodnih organizacija za migracije i njihovo selektivno učešće u rješavanju ovog problema, gdje najveću štetu opet trpe sami ljudi u pokretu ali i građani BIH. Od 2018. godine pa do danas Delegacija Evropske unije u BIH je za rješavanje ovog problema izdvojila više od 35 miliona KM, a od svega imamo pretprane migrantske centre, ljude koji spavaju pod otvorenim nebom i koji su zarobljeni u ovoj zemlji kao u tampon zoni.
Jedno je sigurno; ovim treba pomoći. Hitno je potrebno kvalitetno sistemsko rješenje, kako kod nas, tako i u EU koja definitivno ima „maćehinski“ odnos prema njima. I najbitnije, posebno mi kao društvo, moramo biti oslobođeni od rasističkih, osuđujućih i diskriminatornih izjava i postupaka najviše zbog činjenice da smo u bliskoj prošlosti i mi bili u stanju sličnom onom u kome se danas nalaze migranti i izbjeglice u BiH. Da li nam je ovo ispit solidarnosti i vrijednosti vođenih odgovorom na krizu, pokazat će vrijeme.
Kenan Fifić, aktivista FLI i član Kluba mladih lidera i liderki
