U savremenom društvu ljudi svakodnevno doživljavaju veliki pritisak na radnom mjestu, preopterećeni su poslovnim zadacima, imaju veliku konkurenciju, te strahuju od gubitka posla. Nedovoljna i nestručna edukacija, kao i nedostatak timskog rada dovode do stresa, a kao posljedicu svega toga imamo neproduktivnost u poslu, pogoršane međuljudske odnose. Kada saberemo sve nabrojano, za razliku od matematike gdje se sabiranjem dobije pozitivan rezultat, ovdje je rezultat negativan – mobing.
Riječ mobing potiče iz engleskog jezika, od riječi mob-agresivna masa, te od riječi mobbish -prostački, grubo. Ova riječ se često povezuje sa riječi bully koja predstavlja siledžije, zlostavljače i nasilnike. Sam termin mobinga se na bosanski jezik prevodi kao psihičko zlostavljanje, moralno zlostavljanje, psihički teror, iživljavanje nad uposlenicima. Ovaj termin se upotrebljava u svim europskih državama, samim tim i u Bosni i Hercegovini. Veliki problem predstavlja zlostavljanje na radnom mjestu, ono je uočljivije nego ikada.
Mnogi zaposleni se koriste raznim sredstvima kako bi napredovali u karijeri i došlo do željne pozicije. Takav način ponašanja, potaknut između ostalog ljubomorom, mržnjom, željom za dominaciju, koji uključuje i ponižavanje, vrijeđanje i ismijavanje drugih spada pod mobing. Mobing je ozbiljan društveni problem koji ima velike posljedice po zdravlje i socijalni status, kako pojedinca tako i grupe. Rijetko da postoji organizacija u kojoj barem jednom nije došlo do mobinga. On se manifestuje u različitim oblicima. Stvara fizičke, socijalne, mentalne i psihomatske traume. S ozbirom na veliko prisustvo mobinga apsurdno je da mu se u društvu još uvijek ne posvećuje dovoljna pažnja.
Mobing se rijetko dešava u manjim socijalnim grupacijama, čine ga pripadnici većih grupa, ne uzimajući u obzir obrazovni, profesionalno-stručni ili bilo koji drugi profil. Kao najčešći uzroci mobinga u radnim organizacijama se navode promjene u samoj organizaciji, nedostatak komunikacije, nedostatak adekvatnog treninga zaposlenih u rješavanju komunikacijskih vještina i rješavanju konflikata, ali i psihološki pritisci iz privatnog života. Posljedice su zaista velike, mobing je jedan od najvećih izvora stresa. Osobe koje budu izložene mobingu kao posljedice često imaju smanjenje učinkovitosti na radnom mjestu, česte izostanke sa posla, narušene emocije, narušeno fizičko zdravlje, promjena radnog mjesta, otkaz, ili u ekstremnim slučajevima izvršenje suicida.
U Bosni i Hercegovini je mobing prisutan i to u veoma zabrinjavajućoj mjeri. Zakonska regulativa i rješenja koja ona nudi su nedovoljna i neefikasna sa velikom mogućnošću zloupotreba zbog nepostojanja nikakvih podzakonskih akata (pravilnika,uputstava,itd.) koji se nameću kao neophodni u rješavanju problema.
Budući da mobing može uzrokovati vrlo teške posljedice za žrtvu, moraju se preduzeti odgovarajuće mjere koje će žrtvi mobinga pomoći da što brže uspostavi psihofizičko zdravlje i povrati uništeno dostojanstvo. Rana dijagnoza uticaja mobinga na zdravlje može pomoći u smanjivanju posljedica na individualnom, porodičnom i socijalnom nivou. Važnu ulogu imaju već pomenute grupe samopomoći, rehabilitacija u specijalizovanim zdravstvenim ustanovama te su zakoni neizmjerno važni. Da bi se moglo raditi na prevenciji mobinga, potrebni su zakoni u kojima je data precizna definicija mobinga, opisane sve aktivnosti i postupci koji se mogu smatrati mobing aktivnostima te definicija i odgovornost poslodavaca i/ili zlostavljača u slučaju mobinga.
Kao prvo, moraju se uzeti u obzir običaji i lokalna kultura i tako obuhvatiti:
-preventivne mjere za smanjenje pojave mobinga,
-zaštitu radnika koji se zauzimaju za samopomoć u borbi protiv mobinga i
nagrađivanje poslodavaca koji na pojavumobinga odgovaraju spremnošću,pravednošću i efikasnošću,
-adekvatnu pomoć žrtvama teškog oblika mobinga u obliku odšteta za nanesenu štetui, kad je moguće, ponovno uključivanje u rad.
Emir Begović, FLI aktivista i član Kluba mladih lidera i liderki