Prije uvođenja „ženske kvote“ 1998. godine  (Izborni zakon BiH, 1998) u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine bilo je tek 2 % zastupnica, u Narodnoj skupštini Republike Srpske 2,4 %, a u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine 5 %  (SOC, 2015). Danas je situacija nešto bolja, no još uvijek nije na zavidnom nivou. Na Općim izborima 2014. godine izabrano je ukupno 19,03 % žena, od toga u PS BiH izabrano je 10 žena ili 23,81 %, u PF BiH  izabrana je 21 žena, odnosno 21,43 % , dok je u NS RS izabrano 13 žena ili 15,66 %  (SDP, 2015).

Ni u političkim partijama nije bolja situacija, čak i u onima koje svoje političko djelovanje zasnivaju na ravnopravnosti spolova. Kvota manje zastupljenog spola u Socijaldemokratskoj partiji Bosne i Hercegovine iznosi tek 40 % (SDP, 2015), a ista se po nepisanom pravilu primjenjuje za žene.

Opisano stanje rezultat je stereotipnog odnosa prema ženama. Uvriježeno je razmišljenje da žene nisu dovoljno sposobne za politiku i poltičko, odnosno društveno djelovanje, da ne mogu racionalno donositi odluke, posvetiti dovoljno vremena svojoj političkoj karijeri i razvoju iste. Kulturološki, ženi je dodijeljena uloga majke i domaćice koja se prenosi s generacije na generaciju, a svako odstupanje od iste smatra se svojeglavošću i hirom.  Stereotipi su duboko ukorijenjeni u našu kulturu i tradiciju i kao takvi morju se „razbijati“.

Naučno je dokazano, da djeca u ranom djetinjstvu najlakše i najbrže pamte. Uče posmatrajući i oponašajući druge, te kroz igru. Na taj način usvajaju i stereotipe sa kojima odrastaju, sazrijevaju i ponašaju se u skladu sa istim. Djevojčice se igraju priborom za kuhanje i lutkama, odijevaju u nježne, pastelne boje (najčešće roze i ljubičaste), dječaci se igraju automobilima i puškama, odijevaju u izričito „muške“ boje (plave, zelene…). Već tada oni  formiraju svijest da je ženi mjesto u kuhinji i uz djecu, održavajući čistoću i udobnost doma, dok su muškarci ti koji odlaze u lov (rat) i obavljaju poslove kako bi prehranili svoju porodičnu zajednicu.

Stereotip kao generalizacija o grupi ljudi, kojom se iste osobine pripisuju gotovo svim članovima te grupe, ne vodeći računa o stvarnim varijacijama između članova, je pojava koja vodi ka ugrožavanju prava pripadnika određene grupe, u ovom slučaju žena. Dakle, još u ranom djetinjstvu formira se svijest, da je žena biće niže vrste, te da nema jednake mogućnosti kao i pripadnik muškog spola. Tradicija podupire tu tvrdnju i ne daje jednake mogućnosti pripadnicima oba spola, osobito pripadnicima LGBTIQ[1] grupa. Evidentno je da postojanje i jačanje rodnih stereotipa vodi ka održavanju diskriminacije žena u odnosu na muškarce, te umanjenju njihovih društvenih vrijednosti.

Kao socijaldemokratkinje i socijaldemokrati zalažemo se za jednaka prava i mogućnosti pripadnika/ca oba spola i svih rodnih opredjeljenja. Naše političko djelovanje treba biti usmjereno ka osiguranju jednakih prava i mogućnosti za sve ljude bez obzira na spolnu ili rodnu pripadnost te uklanjanju svih stereotipa prisutnih u društveno-političkom i javnom prostoru, osobito u obrazovanju.  Afrimacija pripadnika/ca oba spola i rodnih grupa treba biti imperativ u političkom djelovanju socijaldemokrata, ne sutra, nego danas. Kroz nastavne planove i programe, udžbenike i nastavu uopće, treba razviti demokratsku svijest prema spolovima i rodovima.

S tim u vezi u okviru ove politike analizirat ćemo trenutno stanje, odnosno prisutnost rodnih stereotipa u nastavi (nastavni planovi i programi i udžbenici)  Bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika i književnosti te Moje okoline, ukazati na posljedice takvih pojava, te ponuditi rješenja problema.

[1] LGBTIQ je krovni termin za sve identitete koje proizlaze iz spola i roda. LGBTIQ, ova skraćenica je složena od sljedećih riječi: LezbijkeGejevi, BiseksualneTransrodneInterseksualne i Questioning osobe

Nastavni planovi i programi – DOWNLOAD POLITIKE