Zdravlje je ključni resurs za kvalitetu života svake osobe. Investiranje u zdravlje građana/ki je jedan od najznačajnijih poduhvata u procesu jačanja socijalne i ekonomske stabilnosti svake države. Zdravlje uključuje fizičku, emocionalnu, socijalnu, kulturnu i duhovnu dobrobit i određeno je kako biološkim faktorima tako i socijalnim, ekonomskim i političkim kontekstom.

Zdrаvstvеnа zаštitа је čеstо nеdоvоljnа i osobito je uvjetovana еkоnоmskоm situаciјоm, kао i činjеnicоm dа žеnе i muškarci čеstо nisu dоvоljnо infоrmirani о mоgućnоstimа i uslugаmа kоје im stоје nа rаspоlаgаnju. Invеstirаnjе u zdrаvljе žеna i muškaraca, kао i njihovu infоrmiranost o ovim pitanjima, znаče njihov kvаlitеtniјi živоt, kvаlitetniji živоt porodice, kvаlitеtnije rеprоduktivnо zdrаvljе i zdravo plаnirаnjе porodice.

Ustav Bosne i Hercegovine iz 1995. godine, Rezolucija o politici zdravlja za sve građane/ke Bosne i Hercegovine (2002)1, Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini–prečišćeni tekst (2010)2, nalažu mjere i pružaju smjernice za organiziranje zdravstvenog sistema koji će svim građanima/kama omogućiti adekvatnu pomoć i zaštitu, u cilju postizanja zdravijeg i kvalitetnijeg života.

Zakonom o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini određeno je da svi imaju pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu bez obzira na spol. Zakonom je zabranjena diskriminacija u bilo kojem obliku ili na bilo kom osnovu u korištenju svih oblika prava utvrđenih važećim zakonima, a nadležne vlasti treba da obezbijede zakone i druge akte i mehanizme koji se odnose na pristup i korištenje socijalne zaštite i koji osobu ne diskriminiraju na osnovu spola, bilo izravno ili neizravno.

Zdravlje u svojoj sveukupnosti može da bude ostvareno ako se poštuju i čuvaju sva ljudska prava povezana sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem. Ta prava podrazumijevaju: pravo na život, slobodu, nezavisnost i sigurnost osobe, pravo na jednakost i nediskriminaciju, pravo da se živi bez torture, prisile, nehumanog i degradirajućeg tretmana osoba ili njihovog kažnjavanja, pravo na privatnost, pravo na najviše moguće standarde u oblasti zdravlja, uključujući i seksualno zdravlje, pravo na brak i porodicu, pravo da se odlučuje o broju djece i razmaku između rađanja, pravo na informacije i edukaciju, pravo na mišljenje i iskazivanje mišljenja i pravo na djelotvoran pravni lijek za kršenje ljudskih prava.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije iz 20063, reproduktivno zdravlje je stanje fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja u svim oblastima vezanim za reproduktivni sistem, u svim fazama života. Reproduktivno zdravlje podrazumijeva da su ljudi u mogućnosti da imaju zadovoljavajući i bezbjedan spolni život i sposobnost da imaju potomstvo, kao i slobodu da odluče da li će ga imati, kada i koliko često. U skladu sa tim je i pravo žene i muškarca da budu informirani, da imaju pristup bezbjednim, efektivnim, dostupnim i prihvatljivim metodama planiranja porodice po svom izbor, i pravo na adekvatne usluge zdravstvene zaštite.

Pravo na reproduktivno zdravlje dio je općih ljudskih prava i ima ogroman značaj za pojedince, porodicu i zajednicu u cjelini. Stoga svako savremeno društvo obezbjeđuje reproduktivnu zdravstvenu zaštitu kojom se sprovodi prevencija, dijagnostika, liječenje, zdravstveno vaspitanje i savjetovanje.

Reproduktivno zdravlje je vrlo blisko povezano sa seksualnim  zdravljem. Po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije iz 20064 ”Seksualno zdravlje je stanje fizičkog, emocionalnog, mentalnog i socijalnog blagostanja u vezi sa seksualnošću; to nije samo odsustvo bolesti, disfunkcije i slabosti. Seksualno zdravlje zahtjeva pozitivan i pun poštovanja pristup seksualnosti i seksualnim odnosima, kao i mogućnost za prijatno i bezbjedno seksualno iskustvo, bez prinude, diskriminacije i nasilja. Da bi se postiglo i održavalo seksualno zdravlje, potrebno je da se seksualna prava svih pojedinaca poštuju, štite i ispune.”

Pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju, utemeljen na ljudskim pravima,  podrazumijeva promovisanje zaštite i ravnopravnosti svih ljudi, u svim aspektima njihovog seksualnog života. U osnovi, to je pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju utemeljen na međunarodno dogovorenim i priznatim ljudskim pravima. Ovaj pristup prepoznaje ljude kao seksualna bića koja imaju pravo na informaciju, edukaciju, zdravstvene usluge prilagođene njihovim potrebama, zaštitu i sudjelovanje u donošenju odluka.

Seksualno i reproduktivno zdravlje i prava se moraju tretirati kao multidisciplinarni i multisektorski problem na svim nivoima vlasti – od državnog, entitetskog, kantonalnog i lokalnog, te ova oblast zahtjeva aktivno sudjelovanje kako vladinog, tako i nevladinog sektora.

Strategijom o reproduktivnom zdravlju Svjetske zdravstvene organizacije iz 2004. godine5 definisano je 5 glavnih problema reproduktivnog zdravlja i to: poboljšanje prijeporođajne, porođajne i postporođajne zaštite; pružanje visokokvalitetnih usluga planiranja porodice, uključujući usluge za liječenje neplodnosti; eliminisanje rizičnog pobačaja; borba sa spolno prenosivim bolestima i promovisanje seksualnog zdravlja. Takođe, predstavljeno je i pet područja djelovanja: jačanje kapaciteta zdravstvenog sistema, poboljšanje informacija pri određivanju prioriteta, mobiliziranje političke volje, stvaranje pratećih pravnih okvira i poboljšanje monitoringa, evaluacije i praćenja odgovornosti.

Seksualno i reproduktivno zdravlje– DOWNLOAD POLITIKE