„Ratifikujući Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom i opredjeljujući se za pristup Evropskoj uniji, Bosna i Hercegovina se obavezala da omogući primjenu najviših standarda kako bi za sve osobe sa invaliditetom bio osiguran pristup programima obrazovanja i vaspitanja, a što podrazumijeva inkluziju u redovne obrazovne vaspitne programe, individualizaciju programa, osiguravanje adekvatnih ljudskih i tehničkih vidova podrške i prilagođavanje okruženja i informacija kako bi bile dostupne osobama sa invaliditetom.“

Uzimajući u obzir tranziciju odnosa društva prema paraplegičarima, sistemu inkluzivnog obrazovanja se pridaje sve veći značaj, ali se još uvijek nisu stekli niti oni osnovni uslovi za njihovo obrazovanje u redovnim obrazovnim institucijama.

Postojeći propisi nedvosmisleno zabranjuju sve vidove diskriminacije po osnovu invalidnosti naglašavajući pravo svakog djeteta na odgoj i obrazovanje pod jednakim uvjetima. Poteškoće i prepreke sa kojima se suočavaju djeca i mladi sa paraplegijom u ostvarivanju prava na obrazovanje su: loši prostorni i materijalni uvjeti, nepristupačna sredstva javnog transporta, arhitektonsko-urbanističke i informacijske barijere, neprilagođeni udžbenici i didaktička pomagala, neujednačena rasprostranjensot mreže ustanova i predrasude. Pristup informacijama je jedna teška i ozbiljna prepreka i poteškoća za njih, s obzirom da im većina informacija nije dostupna zbog fizičkih barijera ili barijera na koje nailaze zbog različitih senzornih oštećenja.

Značajno je istaknuti da usljed neadekvatne koordinacije sistema socijalne zaštite, zdravstvene zaštite i obrazovnog sistema, nisu razvijeni odgovarajući programi ranog otkrivanja i osiguravanja odgovarajućih programa rehabilitacije i obrazovanja za djecu sa paraplegijom, ali i osiguravanje odgovarajućih programa podrške za roditelje i ostalim članovima porodice. Reforma procesa obrazovanja u okviru predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja podrazumijeva i stvaranje svih potrebnih uslova za inkluzivno obrazovanje i vaspitanje djece i mladih sa paraplegijom.

Obrazovanje paraplegičara u cijeloj Bosni i Hercegovini ne zadovoljava ni minimum obrazovnih i vaspitnih standarda, usljed čega su djeca i mladi s paraplegijom u većini slučajeva isključeni iz većine društvenih tokova i stalno su na margini društvenih zbivanja, podložni i izloženi siromaštvu i ovisni o programima socijalne pomoći i pomoći porodica u kojima žive.

Ovakvo stanje usporava proces tranzicije društva u odnosu prema paraplegičarima, a milosrdni i medicinski model još uvijek preovladavaju u kreiranju programa podrške uključivanja osoba s paraplegijom u zajednicu i njihovom aktivnom doprinosu razvoju društva.

Nevladine organizacije, a naročito organizacije osoba s parpalegijom, imaju značajnu ulogu u podršci obrazovanju, a posebno kada se radi o cjeloživotnom obrazovanju.

Kroz razne projekte organizuju se razni oblici edukacije i podrške, ali su nažalost vremenski ograničeni, ne pokrivaju cijelu teritoriju i obuhvataju relativno mali broj osoba sa paraplegijom.

Uloga medija je veoma važna, kako bi se na taj način javnost senzibirala, te pojačala svijest o položaju ovih ljudi. U poređenju s našom zemljom, sistem inkluzivnog obrazovanja u Finskoj je na višem stepenu. Finsko društvo je vršilo upornu i temeljnu edukaciju građana putem raznih predavanja, seminara i brošura. Na taj način su se uklonile predrasude i negativni stavovi o paraplegičarima, zbog kojih su često bivali distancirani od ostatka društva. Obrazovne ustanove u Finskoj se grade po najboljim mogućim dizajnerskim rješenjima koja u potpunosti odgovaraju specifičnosti zahtjeva osoba s paraplegijom i generalno, prevazilaženjem svih fizičkih i psiho-socijalnih barijera. Na taj način su se stvorili uslovi za početak sprovođenja inkluzivnog obrazovanja. Finski zakon o jednakosti zabranjuje svaku vrstu diskriminacije i veoma se poštuje u svim sferama života. To je država koju u pogledu inkluzivnog obrazovanja odlikuje velika fleksibilnost u zadovoljavanju specifičnih obrazovnih i širih društvenih potreba djece. Svako dijete s paraplegijom u Finskoj dobije svog specijalnog nastavnika koji mu pomaže da s eprilagodi nastavi i svim ostalim obavezama za vrijeme trajnja školske godine, kao i besplatan transport od kuće do škole i nazad.

Kako bi se stvorili jednaki uvjeti za potpuno uključenje paraplegičara u proces obrazovanja u Bosni i Hercegovini, potrebno je uraditi sljedeće: otkloniti arhitektonske barijere u vrtićima, školama i fakultetima, stvoriti model prema kojem bi djeca sa tehničkim pomagalima koja su neophodna za njihov razvoj se uključila u društvo, obezbijediti besplatan prevoz djeci sa paraplegijom do vrtića/škole/fakulteta, razviti programe podrške prelaska iz obrazovnog sistema na tržište rada, obezbijediti personalnog asistenta u skladu s njihovim potrebama, osigurati pristupačan javni prevoz.

Emir Begović, FLI aktivista i član Kluba mladih liderki i lidera