Socijaldemokratski resursni centar za mlade
Šta je tosocijaldemokratija sloboda jednakost solidarnost
Ono što je određujuće za socijaldemokratiju jeste da ona svaki društveni napredak vidi kroz postepeni razvoj zagovarajući evolutivni, umjesto revolucionarni, pristup društvenim promjenama. Posljednje što određuje socijaldemokratiju jeste što ona omogućava uporedo postojanje demokratije i kapitalizma tako što iskorištava prednosti kapitalizma dok uporedo rješava njegove nedostatke, ponajprije regulacijom tržišta i socijalnim politikama.
Ono što možemo s priličnom sigurnošću reći jeste da je crvena boja obilježje socijaldemokratije. Među njenim obilježjima se također pojavljuje i ruža, ponajprije zbog svoje crvene boje koja već 1910. godine postaje obilježje socijalista širom svijeta. Često se kao simbol socijaldemokratije navode i dvije šake koje se rukuju, kao izraz saradnje i zajedništva.
Ti pojmovi se sada, u savremenom svijetu, navode kao: sloboda, jednakost i solidarnost. Primijetili ste da se sada pominje solidarnost umjesto bratstva; to je sasvim logičan slijed imajući na umu da je socijaldemokratija izašla izvan okvira nacionalnih država upravo zbog solidarnosti među različitim narodima istih pogleda. Socijaldemokratija je postala globalno uspješna zbog solidarnosti.
John Locke, engleski filozof, pojam slobode određuje otprilike ovako: čovjek sâm određuje šta misli o nečemu i šta je najbolje za njega. Osim toga čovjek sâm određuje šta želi raditi sa sobom i sa svojom imovinom ne tražeći dozvolu drugih za bilo koju od ovih radnji.
Treba imati na umu da je Locke živio i razmišljao u periodu kraljevina, kada je kralj bio vrhovni autoritet i donosilac zakona, što Lockea zapravo čini začetnikom ideje slobode u savremenom društvenom smislu.
Jean-Jacques Rousseau, francuski filozof koji je živio u 18. stoljeću navodi da ljudi mogu biti slobodni samo ukoliko sami određuju svoje zakone, zbog čega im je potrebna demokratija.
Jednakost je vrijednost koju je socijaldemokratija proklamirala u širem društvenom smislu zahtijevajući jednakost svih ljudi, bez obzira na to kako izgledali i šta mislili. Uporedo s tim socijaldemokratiju obilježava i pravednost koja nalaže da odnosi u društvu moraju biti takvi da su svi zadovoljni svojim dijelom društvenog kolača.
A kad smo već kod kolača, možda je najbolje, razliku između jednakosti i pravednosti, objasniti upravo na primjeru torte.
Bez obzira da li se radilo o članovima porodice, kolegama na poslu, članovima nekog udruženja, mi, u svakom slučaju, kada smo solidarni iskazujemo i pripadnost tom kolektivu, ali i volju da pomognemo pojedincima unutar tog kolektiva.
Ova prava su uglavnom nastala iz angloameričkog poimanja države i pojedinca gdje se pojedincu daje pravo na život i sigurnost, pravo na slobodu kretanja i mišljenja, pravo na slobodu govora, odabira religije i okupljanja. Samo se u ovakvim okolnostima možemo osjećati potpuno slobodnima.
Ali se postavlja pitanje: da li je dovoljno za jedno društvo i pojedinca da samo država štiti ova prava? U tom kontekstu je potrebno postaviti i pitanje: da li svako, pod ovim okolnostima, može jednako sudjelovati u društvenim aktivnostima?
Pri tome, ne treba zaboraviti da se i komunizam često upoređuje sa Staljinizmom, pa onda de facto imate upoređivanje Staljinizma sa socijaldemokratijom. To se ponajprije odnosi na poimanje religijā.Staljin je kroz svoju interpretaciju komunizma obezvređivao religiju, što je u potpunoj suprotnosti sa socijaldemokratijom, koja svakom pojedincu garantuje slobodu upražnjavanja religije.
Socijaldemokratija nije ni marksizam, iako su počeci bili zajednički, u pogledu ciljeva i metoda pristupi su se počeli razlikovati početkom 20. stoljeća.
Da se podsjetimo: s industrijskom revolucijom stvaraju se dvije društvene suprotnosti ‒ s jedne strane su vlasnici kapitala koji se enormno bogate, a s druge strane je neviđeno siromaštvo i patnja nove radničke klase. Ono što socijaldemokratiju, u trenucima njenog nastajanja, čini izuzetno jakom je njena međunarodna orijentacija, odnosno potreba da se ujedine, i zajednički djeluju i preko nacionalnih granica.
Postepenim putem, uprkos velikim pritiscima, socijaldemokrate uspijevaju da se izbore za određene stvari koje danas podrazumijevamo: pravo glasa za sve, pravo zaposlenja žena, osmosatno radno vrijeme, određen broj slobodnih dana u godini, zabrana rada djece itd.
Tokom svog boravka u Parizu 1843. godine, Marx se zbližava sa socijalistima iz Njemačke i Francuske, što ga dovodi do najutjecajnijih teoretičara socijalizma i komunizma.
U tim godinama je upoznao i Friedrich Engelsa s kojim je u Londonu napisao Manifest Komunističke Partije. Manifest poziva na svrgavanje kapitalističkog društva i ujedinjavanje svih radnika u svijetu. Tokom svog boravka u Londonu objavljuje i knjigu Kapital 1867. godine. Marx je bio i predsjednik Prvog međunarodnog udruženja radnih ljudi (Prva Internacionala).
Organizovanje socijaldemokratskih snaga početkom 20. stoljeća je neodvojiv dio sindikalnog pokreta, jednako kako je to bio slučaj i u nekim državama Evrope. Imajući u vidu da etnoreligijskim strukturama, kao ni Austro-Ugarskoj, nije odgovaralo ujedinjeno radništvo počeci su bili jako teški, da bi 1909. bila osnovana prva Socijaldemokratska stranka BiH.
Ideolozi te stranke su bili Dušan Glumac, Sreten Jakšić i Jovo Jakšić koji nisu zagovarali nasilno rušenje austrougarske vladavine imajući u vidu da su težili socijalističkom reformizmu, ali su bili beskompromisni u kritiziranju austrougarske politike.
Skup razmišljanja koja su bila usmjerena ka jednom cilju nazivamo idejom, dok skup ideja čini idelogiju. Kroz historiju je postojal mnogo političkih i društvenih svjetonazora i ideologija, pri čemu u savremene ideologije spada liberalizam, konzervativizam i socijalizam.
Socijaldemokrati nisu samo stali i na prezentaciji, nego smatraju da država svakom pojedincu, bez obzira iz kojeg društvenog miljea dolazio, mora omogućiti priliku da se obrazuje i emancipuje i na taj način biva osposobljen za aktivno političko učešće.
Pojedini historičari pripisuju neuspjeh socijaldemokratije tome da su bogataši SAD-a uspjeli da osujete svaki pokušaj reformi koji bi vodio u tom smjeru. Pokušaj Roosevelta s njegovim New Dealom, da usaglasi principe liberalizma sa socijalizmom (vidi poglavlje o liberalizmu u političkim ideologijama) završio u još većoj dominaciji tržišta u odnosu na socijaldemokratske politike.
Njemačka je vrlo rano počela provoditi socijaldemokratske politike, prije svega želeći da udovolji zahtjevima radničkih pokreta krajem 19. stoljeća. Njemačka je pokušavala, i donedavno uspijevala, da razlike između bogatih i siromašnih smanji, ali sve više liberalnijim politikama, razlike među bogatim i siromašnim postaju sve veće.
Njemačka u osnovi ima dobar instrumentarij osiguranja osnovnih životnih potreba, od zdravstvene njege, preko penzione sigurnosti pa sve do mogućnosti obrazovanja.
Polazna tačka jeste da svi ljudi moraju imati mogućnost učešća. To znači da su morali osigurati rodnu ravnopravnost, da su morali obrazovati one koji nisu bili u mogućnosti da sebi plate obrazovanje itd. Švedska pokušava svojim građanima osigurati osnovna prava, ali i osnove životnog standarda, pri čemu npr. svi Šveđani imaju jednaku osnovnu penziju koja se povećava za iznos koji ste dodatno uplaćivali sebi tokom radnog staža.
Mnogi smatraju da je socijaldemokratija više nepotrebna i da je svoj maksimum dala nakon Drugog svjetskog rata korištenjem jake države u stvaranju vrijednosti solidarnosti, ponovne izgradnje i zajedničke Evrope građana jednakih mogućnosti.
Socijaldemokratija je boreći se za univerzalni postulat slobode i jednakosti, nastojala da žene i muškarce stavi u jednak položaj kada govorimo o njihovim pravama i obavezama u društvenom, profesionalnom i porodičnom okruženju.
Osim toga međugeneracijska pravda se tematizira i u odnosu generacije koja trenutno boravi na zemlji u odnosu na onu generaciju koja će tek doći. Postoje i neka razmišljanja da se međugeneracijska pravda i solidarnost može gledati i iz ugla trenutno živućih na one koje su umrli, odnosno koju tradiciju moramo sačuvati i šta to dugujemo umrlim.
S tim u vezi postoje: a) nacionalne i b) nadnacionalne organizacije, u pogledu teritorijalne pokrivenosti, dok u pogledu načina rada i mogućnosti utjecaja imamo one koje su c) institucionalizirane i imaju mogućnost institucionalizirane borbe i d) one koje nisu institucionalizirane, nego djeluju kao pokreti i nastoje izmijeniti stanje izvan institucija.
Forum lijeve inicijative također polazi od činjenice da mnogi građani ne uspijevaju svoje zahtjeve artikulirati prema političkim strankama, zbog čega nastoji biti spona između različitih, ponekad i marginaliziranih društvenih grupa i stranaka koje njeguju socijaldemokratske principe.
S druge strane, zbog kontinuirane potrebe da se stranke socijaldemokratske provenijencije osvježavaju novim idejama i razmišljanjima, Forum lijeve inicijative pokušava artikulirati ideje i razmišljanja iz ekspertskih i akademskih krugova i na taj način pomoći u obnovi socijaldemokratskih ideja i principa.
Naposljetku, znajući da socijaldemokratija može samo jačati uz nadnacionalnu solidarnost različitih aktera, Forum lijeve inicijative nastoji organizovati i uzeti učešće u svim programima i aktivnostima koje se provode u regionu jugoistočne Evrope, ali i širom Evrope. U tom kontekstu je jako značajna saradnja sa sličnim organizacijama poput Olof Palme International Centre, Friedrich-Ebert-Stiftung, Westminster Foundation for Democracy, Kalevi Sorsa Säätiö, Foundation Max van der Stoel i National Democratic Institute.