Šejla Džanan: Obrazovanje i podjele u obrazovanju još od vrtića su put u katastrofu

Obrazovanje u Bosni i Hercegovini se ne mijenja, rekla bih da stagnira u razvoju, da je obrazovanje sa posebnim potrebama ili obrazovanje sa poteškoćama u učenju i učešću.

Dvadeset i više godina nakon završetka rata, u osnovnim i srednjim školama metode poučavanja nisu evoluirale. Nastavni planovi i programi su zastarjeli, ne prate trendove i nova postignuća, ne razvijaju toliko tražene kompetencije, a ishodi su teoretski spomenuti. Iako je osnovna škola sada devetogodišnja, a ne osmogodišnja, reforme nisu urađene dubinski, niti je prelazak sa jednog sistema na drugi urađen istovremeno i identično.

U Bosni i Hercegovini takođe postoje tri NPP-a, NPP za osnovne škole u Republici Srpskoj, Okvirni NPP Federacije Bosne i Hercegovine, te Plan i program za nastavu na Hrvatskom jeziku ( na osnovu sadržaja i nacionalne grupe predmeta ). Tri različita NPP-a posljedica su zakonom propisanih nadležnosti u okviru obrazovanja – u RS-u obrazovanje je na nivou entiteta i njime upravlja resorno ministarstvo preko Republičkog pedagoškog zavoda RS-a, a u Federaciji BiH nadležnost je u rukama kantona.

Kada ovako pogledamo, možemo reći da u Bosni i Hercegovini postoji jedan obrazovni sistem, jer svaki od ova tri NPP-a propisuje sadržaj koji nastavnici prenose djeci, a ne polazi od toga da nastavnici trebaju voditi đake kroz inoviran obrazovni sistem do određenih postignuća na kraju osnovne ili srednje škole u cilju postizanja kompetencija naših učenika kojih će ih činiti učenicima znanja i zvanja i stvarati od njih konkurentne i kvalitetne stručnjake u raznim oblastima u globalnom užem i širem okruženju.

Polovinom 2008. godine Vijeće ministara Bosne i Hercegovine usvojilo je i Strateške pravce razvoja obrazovanja u Bosni i Hercegovini sa planom implementiranja, 2008.–2015. Prošla je i 2015. godina, a mnogo toga što je snimljeno kao trenutno stanje u obrazovanju 2007. nije drugačije ni danas , a dokument je nastao kao želja da se mijenja postojeće stanje. Dokument je konstatovao da je u Bosni i Hercegovini nadležnost u obrazovanju decentralizovana. Tako postavljena nadležnost daje pravo svakom nivou da sam kreira zakone iz oblasti obrazovanja, propisuje nastavne planove i programe, određuje udžbeničku politiku, planira i izvršava budžete (a time i određuje visine i (ne)redovnost nastavničke plaće). Posljedica takve rascjepkanosti jesu neujednačene obrazovne politike, naglašanost na nacionalnoj grupi predmeta i nepostojanje bilo kakvog validnog eksternog vrednovanja postignuća đaka nakon završene osnovne i srednje škole. Dakle, vlasti su 2008. obećali da će do 2015. u obrazovanje biti (između ostalog) otvorenije, fleksibilnije, i omogućit će učenicima da realiziraju svoje individualne načine i stilove učenja koji su prilagođeni njihovim potencijalima, potrebama i interesovanjima. Već ove školske godine smo trebali biti svjedoci razvijenih programa koji su orijentirani na ciljeve i na rezultate učenja, te programe za ciljane grupe (za predškolsko obrazovanje, za pripadnike manjinskih naroda, za osobe sa poteškoćama u razvoju i učenju, za darovitu djecu, za potrebe prekvalifikacije i dr.). Sve navedeno važilo je za cijelu BiH, bez obzira koji NPP se primjenjivao.

Takođe, još jedna anomalija u obrazovnom sistemu je postojanje tvorevine „Dvije škole pod jednim krovom” što najbolje govori o decentralizaciji obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini . Dakle, iako postoji presuda Vrhovnog suda FBiH o tome da dugogodišnja praksa razdvajanje obrazovne institucije na osnovu nacionalne pripadnosti predstavlja etničku segregaciju đaka, te je jasan primjer diskriminacije, praksa još uvijek postoji. Nacionalističke politike kojima je u interesu da diskriminacija bude dio obrazovanja u BiH jača je od sudskih odluka.

Intuitivno učenici, pa i nastavnici i roditelji znaju da to nije u redu ,nije normalno …pa zašto da prihvatimo da je normalno da djeca idu u bošnjačke, hrvatske ili srpske škole. Djeca su nekada išla u škole za bogate i siromašne, crnačke i bijelačke škole, škole za dječake i djevojčice i nije bilo normalno. Na sceni imamo isključivost, ekskluziju, a ne inkluziju koju toliko spominjemo i „implementiramo“ u obrazovnom sistemu. Mi na individualnom planu definitivno nemamo problem, međusobno. Učenici se privatno druže, komuniciraju, sporazumjevaju, rade u zajedničkim udruženjima, treniraju u istim klubovima, ali kad se dovede na nivo nacionalne politike tada imamo problem.

Obrazovanje i podjele u obrazovanju još od vrtića su put u katastrofu. Dok se cijeli svijet otvara, Bosna i Hercegovina se zatvara u nacionalne okove i vraćamo se vijek unazad. Ove generacije koje su trebale da budu socijalizovane i pripremljene kulturno, civilizacijski za globalno prostranstvo mi ih zatvaramo u nacionalni tor kroz arhaični, diskriminatorski obrazovni sistem. I onda ako smo podigli takve generacije koje su prošle kroz ovakav obrazovni sistem kako će oni da „popravljaju stvar“, a približavanjem EU i okruženju koje slavi različitost biti će prisiljeni da se ponašaju civilizirano, možda nažalost i zbunjeni bogastvom različitosti Evrope.

Obrazovanjem se danas nažalost najviše bave političari koji sebi daju za pravo da govore u ime ovog ili onog naroda. Manipulacija jezikom, njegovim nazivom, sadržajem, ishodom je očigledna. Zajednički jezik je čitavo vrijeme tu, ovdje je stvar laganja. Jezik je izlika da bi se usađivao nacionalizam. Očuvanje nacionalnog identiteta je politička floskula. Primarna funkcija jezika je da ljudi komuniciraju, da se razumiju i u verbalnoj i pisanoj komunikaciji. Od sredstva razumjevanja, komunikacije i spajanja jezik postaje sredstvo podjele i mržnje.

Pitanje koje ja postavljam za kraj, je koliko će uopšte / ili uopće djece u bilo kakvu školu ići s obzirom na činjenicu da mnogi ljudi, zajedno sa porodicama /obiteljima žele napustiti zemlju. I ono što je fakta ili ti činjenica tamo gdje žele ići obrazovni programi niti jezik nisu ni hrvatski ni bosanski, ni srpski već neki peti, ali im to ne smeta, jer su ubjeđeni da je bolji od ovoga što ostavljaju ovdje.

dr.sc. Džanan Šejla

Preuzeto sa: http://www.bugojno-danas.info

Ajša Udovčić: Oprez, dolazim da sumnjam!

Na fakultetu su me naučili da izvjesnog čika Karla Marksa zovem Gospodin Marks, ali da i uz sve titule koje mu dodijelim, apsolutno sumnjam u sve njegove riječi. U tom istom, najmanjem i najprogresivnijem fakultetu Istočne Obale Sjedinjenih Američkih Država, stasat će sva moja propitkivanja, sumnje, odgovori, nagovori, razočarenja i oduševljenja.

Međutim, priča počinje malo ranije.

Rođena sam u julu 1995. godine i tako postala dijelom možda i najneobičnije generacije u Bosni i Hercegovini – djece Daytona. Sve slijedeće što se desilo toj mojoj zlosretnoj generaciji je nama, ili bar meni, bilo potpuno normalno. Naravno da država ima tri predsjednika. Naravno da je 50% stanovništva nezaposleno. Naravno da se penzijom ne mogu kupiti hljeb i pašteta dnevno, a kamo li platiti lijekovi i računi. Nije nam data prilika da znamo bolje.

Moja priča je o prilikama. Otkud ja u Americi, otkud ja na blogu FLI-a, i kakve veze sa svim tim ima Gospodin Marks?  Puno rada, lutrije, sumnja na svakom koraku i lov na prilike u magli korupcije ove klimave države.

Moj život su apsolutno krojile (ne)prilike u Bosni i Hercegovini. Sa proptikivanjem i sumnjama u obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini, našla sam Koledž Ujedinjenog svijeta u Mostaru. Sa sumnjama u načine rada vlasti u Bosni i Hercegovini, odlučila sam da studiram politiku. Sa razumijevanjem uloge novca i budžetskim manipulacijama u Bosni i Hercegovini, odlučila sam da studiram ekonomiju. Shvativši koliko malo ova dva entiteta, distrikt, kantoni, općine i gradovi ulažu u umjetnike, počela sam se baviti kulturom. Poslije nesretnih poplava iz 2014., odučila sam da napišem diplomski rad na temu analize rizika poplava, jer sam konačno shvatila da baš i nije normalno da se sredstva iz budžeta  namijenjena ekstremnim nepogodama potroše sedam dana prije nepogode, i da niko nikad ne odgovara za ovaj propust. I tačno ovako kako sam opisala, stigla sam i do Foruma lijeve inicijative. U socijaldemokratskim vrijednostima i solidarnosti se ogleda rješenje apsurdne političke situacije u Bosni i Hercegovini. Na svojoj završnoj godini fakulteta odlučila sam raditi praksu u Forumu Lijeve Inicijative, možda i jedinom mjestu u Bosni i Hercegovini gdje politička orijentacija nije uslovljena stranačkom pripadnošću, i gdje je apsolutni prioritet razvoj zdravog društva.

Opet, ja nisam postala ljevičar svojim izborom. Kao i mnoge druge stvari, i ovo mi je bilo nametnuto neprilikama u Bosni i Hercegovini. Srećom, nisu me privukle vladajuće koalicije i stolica u državnoj instituciji, nego ljudski, iskreni, obrazovni pristup problemu. Od prvog dana u Forumu Lijeve Inicijative prepoznala sam takav način rada i zainteresovanost za upravo ove, stvarne ljudske probleme malih plata i penzija, velikih zaduženja, puno rada, malo posla, nedostupnost prilika, i previše otimanja. Zato sam i spomenula Gospodina Marksa u cijeloj priči. Kaže poštovani Gospodin Marks: „Ako prilike čine čovjeka, onda valja prilike učiniti ljudskima“, a to je upravo ono čemu se nadam da ću doprinijeti u ovoj vrlo crvenoj organizaciji, i ono što ću nadam se raditi, kad se u Junu jednom zauvijek vratim iz one tamo, vrlo necrvene Amerike. Oprez, dolazim da sumnjam!

Mujo Muratović: Aerozagađenje kao jedan od ključnih izazova

Jedan od većih izazova sa kojima se suočava Bosna i Hercegovina, ali i konkretno općina Živinice jeste problem zagađenja zraka. Opće stanje kvaliteta zraka u Federaciji BiH je izuzetno nepovoljno. Takvo stanje naročito negativno utiče na zdravlje građana jer dugoročna izloženost povišenim koncentracijama lebdećih čestica izaziva i dugotrajne zdravstvene posljedice.

U Tuzli su prekoračene granične vrijednosti koncentracije sumpordioksida, dok mjerenja stanice za praćenje kvaliteta zraka u Živinicama pokazuju slično opterećnje lebdećim česticama.

Svjetska zdravstvena organizacija zagađenost prepoznaje kao vodeći uzrok smrti, a po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, BiH zauzima peto mjesto po smrtnosti od posljedica zagađenja.

Zagađenje zraka uzrokuje čitav niz bolesti, kao što su kardiovaskularne bolesti, moždani udar, hronične opstruktivne bolesti pluća, rak pluća i povećanje rizika za akutne respiratorne infekcije. Zagađenjem zraka direktno je ugroženo oko 350 hiljada ljudi iz općina Živinice, Lukavac i Tuzla. Liječenje oboljelih građana od karcinoma pluća i respiratornog trakta košta mnogo više od ukupne dobiti svih zagađivača.

Pitanje zagađenja zraka je od izuzetnog značaja jer ima velike posljedice na zdravlje ljudi, a posebno djece na pomenutom području, dok troškovi liječenja oboljelih imaju negativan uticaj na ukupan bilans i razvoj ovih lokalnih zajednica. U ovakvoj situaciji neophodno je sprovođenje niza mjera, u cilju suočavanja sa ovim značajnim ekološkim problemom, koji ima velike posljedice po život i zdravlje ljudi.

Problem aerozagađenja je posebno izražen u zimskim mjesecima jer se velikim zagađivačim pridruže i desetine hiljada individualnih ložista na čvrsta goriva, najčešće ugalj.

Jedan od načina da se to dodatno zagađenje ublaži jeste toplifikacija Živinica iz termoelektrane Tuzla i proširenje toplotnog konzuma u Tuzli i Lukavcu, kao i subvencije domaćinstvima koja vrše nabavku kotlova na ekološki prihvatljiva goriva – pelet i plin, te subvencije za projekte energetske efikasnosti, odnosno utopljavanja kolektivnih i individualnih stambenih objekata.

Pokreni svoj biznis!

U prostorijama Networksa, su održane javne konsultacije u formi okruglog stola na politiku „Razvoj preduzetništva kao pretpostavka ekonomskog razvoja BiH.“

Cilj konsultacija je bio da se uključi stručna javnosti, poduzetnici/ce i građani/ke u proces izrade ove veoma značajne politike, čiji konačni rezultat treba biti zakonska rješenja koja će stvoriti pozitivnu klimu za razvoj startup biznisa i poduzetništva u Bosni i Hercegovini.

Javne konsultacije je podržao Forum lijeve inicijative uz podršku Međunarodnog centra Olof Palme.

Uvodničari okruglog stola su bili Irma Efendić Adžajlić, predsjednica Udruženja za razvoj civilnog društva  „Motivator“, Elvedin Grabovica, doktor ekonomskih nauka i profesor na Univerzitetu u Sarajevu, te Mirza Sendijarević, ekspert iz oblasti ekonomije i privrede. Iskustva opštine Stari Grad Sarajevo u podršci razvoju preduzetništva je prezenotvala  Anisa Bašović, vijećnica OV Stari Grad.

Okrugli stol je moderirao Malik Garibija, sekretar za javne politike i političke inicijative u SDP BiH.

Razvoj poduzetništva kao pretpostavka ekonomskog razvoja BiH – Start up

Forum lijeve inicijative uz podršku Međunarodnog centra Olof Palme te poziva na

JAVNE KONSULTACIJE

u formi okruglog stola na temu politike:

„Razvoj poduzetništva kao pretpostavka ekonomskog razvoja BiH – Start up“

 

U poslovnom svijetu današnjice jedan od najčešće korištenih pojmova je upravno termin startup (startup kompanija ili startup poduhvat). Iako postoji niz definicija koje određuju pojam startup, jedna od sveobuhvatnijih je da je to poduzetnički poduhvat koji teži inovacijama i rješavanju određenih problema koje pogađaju određenu ciljnu grupu. U kontekstu Bosne i Hercegovine pojam startup kompanija je relativno nov iako postoje individualna nastojanja da se ovi vidovi poduzetništva populariziraju.

 

Cilj konsultacija je uključivanje stručne javnosti, poduzetnika/ca i građana/ki u proces izrade politike i definisanja prijedloga prioriteta, te upoznavanje sa dosadašnjim rezultatima. Konačni rezultat politike trebaju biti zakonska rješenja koja će stvoriti pozitivnu klimu za razvoj startup biznisa i poduzetništva u Bosni i Hercegovini.

 

Datum: 26. decembar 2017. godine

Mjesto: Sarajevo – NETWORKS, Ul. Skenderpašina 1

Vrijeme: 18:00h

 

Prijavu za sudjelovanje u javnim konsultacijama dostaviti putem slijedećeg linka do 24.12.2017. godine: https://docs.google.com/forms/d/1OdRNmFbeI-MetveS4wY0WVmSNjyqkAGHZdN6wAwxI_4/edit

 

Nacrt javne politike je dostupan putem linka: http://www.fli.ba/javne-konsultacije/!

Razmjena znanja i iskustva sa socijaldemokratima iz Austrije

Mladi vijećnici i vijećnice, aktivisti i aktivistice Foruma lijeve inicijative proteklog vikenda (15. – 17. decembra 2017. godine)  bili su na studijskoj posjeti u Beču.

Posjetu je realizovao Forum lijeve inicijative uz podršku Međunarodnog centra Olof Palme s ciljem uspostavljanja saradnje i razmjene iskustva među mladima lijeve političke orijentacije.

Socialdemokratska partija Austrije ukazala nam je povjerenje te upriličila bogat i edukativan program za učesnike i  učesnice.

Mladi ljudi su imali priliku da razgovaraju sa generalnom sekretarkom Foruma žena Sozialdemokratische Partei Österreichs Andreom Brunner i razmijene iskustva glede trenutne političke situacije u Bosni i Hercegovini i Austriji.

Nakon posjete centrali SPÖ Austrije, učesnice i učesnici studijske posjete su razgovarali i sa bivšom zamjenicom gradonačelnika Beča Renate Brauner u Gradskoj vijećnici, koja je dala osnovne podatke o Beču i govorila o politikama koje grad Beč ima prema mladima. Razgovoru se  pridružio i direktor za edukaciju SPÖ Austrije, Markus Schober. Schober je  omogućio da mladi prisustvuju zasjedanju Gradskog vijeća Grada Beča, nakon čega je sa učesnicima studijske posjete razgovarao o ekonomskom razvoju Beča i edukativnim programima koje provode.

Drugi dan posjete je obilježen je humanitarnim koncertom Sanela Redžića i Boška Jovića – Bosnian Classic Guitars, u Vojno – historijskom muzeju u saradnji sa Bosansko – hercegovačkom  kulturnom platformom (BHKP). Prihod ide za beskućnike koji stanuju u Caritasovom smještaju „Gruft“.

Maja Bjelan-Karičić: Ključ dobrog liderstva je u komunikaciji

I taman kada sam pomislila da sam odslušala sve seminare koji se tiču pitanja o učešću žena u javnom životu, dobila sam poziv za seminar o ženskom liderstvu. S obzirom da sam stava da obrazovanja nikada nije viška, ali ga nikada nije ni dosta, odlučila sam prihvatiti poziv.

Nan Sloane, liderka iz Velike Britanije – zemlje iz koje dolazi, prenijela nam je svoje dugogodišnje iskustvo. Žena umiljatog glasa i s mnogo iskustva došla je u moj grad da prenese svoje znanje, da podstakne, da ohrabri, da povede. Na samom početku, nekako sam se u sebi preispitivala i pomislila da možda i nisam trebala biti na ovom seminaru: pa, nisam ja liderka. Kao što to obično i biva na sličnim seminarima, uvod je počeo vrlo poznatom uputom: “Recite nešto o sebi!“ Ali ovog puta smo o sebi govorile na drugi način.

Nan je željela čuti nešto o tome što smo mi u posljednje vrijeme uradile za svoju zajednicu. A onda su se počele redati priče jedna za drugom. Tako sam došla na red i ja, te sam ispričala svoju priču, priču o uspjehu u svojoj lokalnoj zajednici, priču o osnaživanju žena, priču o igralištu za djecu, priču koja je zapravo bila moja priča o drugima – priča koja je o meni ali je uključivala mnoge druge… I dok je Nan klimala glavom kao znak aktivnog slušanja, a ja pažljivo slušala svaku ispričanu priču, nametnula mi se misao da sve učesnice seminara imaju neke karakteristike liderke. Te karakteristike se odnose na njihov pokušaj da utiču na pojedince ali i na grupe i to na način da svoju moć ne zloupotrebljavaju, već je proaktivno koriste u postizanju ciljeva za dobrobit svoje zajednice. To su liderke koje zagovaraju rodnu uključenost temeljenu na rodno osjetljivim politikama, koje se ne bave i ne rješavaju samo “ženska pitanja”, već osluškuju potrebe zajednice, ujedinjuju društvene pokrete i različite resurse.

Misleći o tim karakteristikama, zaključujem da je ključ dobrog liderstva u komunikaciji – jasnom govorenju i empatičnom slušanju drugih dok govore. Nije nužno da se ljudima dopadnete, važnije je da ljudi imaju povjerenja u vas. Budite ono što jeste, tople i nasmijane. Ako to niste i ne pokušavajte biti – ljudi to prepoznaju. Budite autentične, jasno govorite i nikada ne zaboravite da dovoljno dugo i dovoljno često ponavljate ono u šta vjerujete i za šta se zalažete. Svaka žena bi trebala biti svjesna svojih sposobnosti i karakteristika, te hrabrije koračati u susret liderskim pozicijama i promjenama koje lideri donesu tamo gdje dođu. Jer biti liderka znači puno toga: dovesti, voditi, odvesti, navesti, predvoditi, sprovesti, zauzimati prvo mjesto… Ako smo osnažene u uvjerenju da smo sposobne biti liderke, onda to možemo biti na različite načine. Nikada ne znamo kada svojim primjerom možemo nekoga negdje povesti, nekoga negdje dovesti, potaknuti, predvoditi i/ili stajati na čelu neke promjene. Liderke jesmo i svaki put kada sprovedemo neku dobru ideju, kada ostvarimo zajednički cilj, kada smo vodeće u činjenju dobra za sebe, za druge, za zajednicu.

Edukacija o ženskom liderstvu

Forum lijeve inicijative je ovaj vikend od 8. do 10 decembra, realizovao trening o ženskom liderstvu u saradnji sa Westminster fondacijom iz Velike Britanije. Trening je bio namjenjen ženama, liderkama i aktivisticama iz cijele Bosne i Hercegovine. Tokom treninga, učesnice su imale priliku pratiti predavanja gošće, Nan Sloane, direktorice Centra za demokratiju i žene pri Laburističkoj partiji Velike Britanije.  Edukaciju je otvorila predsjednica Foruma žena SDP Bosne i Hercegovine Nermina Zaimović Uzunović, koja je naglasila važnost uključivanja žena u politički život i njihovog pozicioniranja kao liderki u društvu.

Nan je tokom treninga sa učesnicama podijelila svoje bogato iskustvo na teme osnova liderstva, liderstva i menadžmenta, odnosa između liderstva žena i feminističkog liderstva, te potrebe liderstva i strategije. Poseban panel posljednji dan bio je liderstvo i komunikacija, gdje su učesnice mogle čuti na primjerima iz prakse o metodama komuniciranja kojima se kvalitetna liderka treba korisiti.

Edukacija je upotpunjena radionicama, a učesnice su dobile priliku da razmijene vlastita iskustva i dobiju konkretne savjete o tome kako biti uspješna liderka.

Predavanjem prof. dr. Muhameda Budimlića završena Akademija socijalne demokratije

Završni modul Akademije socijalne demokratije u organizaciji Foruma lijeve inicijative i Fondacije Freidrich Ebert održan je u Sarajevu, gdje su akademci i akademke imali priliku razgovarati o izgradnji dobrog društva sa stanovišta socijalne pravde, orbrazovanja, ekonomije, korupcije i zašto veće učešće žena znači bolje društvo.

Predavanja su održali eminentni predavači i eksperti iz datih oblasti Nerzuk Ćurak, Nerin Dizdar, Andrea Soldo, Edita Sulejmanović, Anto Domazet i Muhamed Budimlić. Učesnici/ce su pokazali veliko interesovanje za date teme, aktivno sudjelujući u raspravi i diskusiji iznoseći svoje socijaldemokratske stavove kako učiniti društvo boljim.

Na kraju akademije upriličena je dodjela certifikata o uspješno završenoj Akademiji, koje su učesnicima i učesnicama uručili Jelena Pekić, direktorica Foruma lijeve inicijative, Nermin Kujović, naučni saradnik Fondacije Friedrich Ebert i Damir Filipović, predsjednik Foruma mladih SDP BiH.

Ulažem amandman!

Proteklog vikenda održan je posljednji modul Kluba mladih vijećnica i vijećnika  za 2017. godinu na temu „Izrada propisa i amandmana“. Projekat je realizovao Forum lijeve inicijative, uz podršku partnerske organizacije Westminster fondacije za demokratiju Laburističke partije.

Trening je otvorio Damir Mašić, predsjednik KO SDP BiH Sarajevo koji je pozdravio prisutne i poželio uspješan rad. Politički sistem i nadležnosti je prva tema koju su  učesnice i učesnicu imali priliku slušati kod doc. dr. Midhata Izmirlije.

Trening je nastavljen predavanjem Elvira Karajbića, šefa Kluba zastupnika SDP BiH u Zastupničkom  domu Parlamenta FBiH i Irfana Čengića, generalnog sekretara SDP BiH. Predavanjem Eldina Šarića, pravnog savjetnika u SDP BiH, usvojeno je znanje iz Nomotehnike. Trening je završen radionicom, na kojoj su učesnice i učesnici imali priliku da urade preraspodjelu budžeta, te da pišu odluke, amandmane na odluke i donose zaključke.

Projekat Klub mladih vijećnica i vijećnica će nastaviti sa radom i u 2018. godini.

Moja poruka Tebi – NISI SAMA!

Dok me budi tupo udaranje kapljica kiše o prozor i zamamni miris prve jutarnje kafe (jer danas je njegov red da pravi kafu) razmišljam koliko se žena, djevojaka, mojih poznanica, mojih prijateljica danas probudilo sa strahom… Koliko žena sinoć nije ni spavalo jer su se, brišući suze i stavljajući obloge na nove masnice, cijelu noć pitale gdje su OPET pogriješile… Kako za njih ne postoji red osim njihovog reda i zašto za njih ništa nije u redu?! Koliko je njih koje žive između dva svijeta – onog kojeg čuvaju samo za sebe i onog kojeg žive za nas?!

Boli me što baš danas pomislih na to, u periodu 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja. Boli me što su me svakodnevnica i more problema, kojih svi imamo, zaokupirali pa nisam stigla da se zapitam kako mi je prijateljica, kako mi je poznanica, kako je mojoj komšinici, kako je bilo kojoj ženi u njenoj koži… Kako smo toliko sigurne da ona djevojka pored nas jučer u tramvaju, ona koju svako jutro srećemo dok idemo na posao ili fakultet, ona od koje svako jutro kupujemo hljeb,ona sa kojom smo čekale red u ordinaciji, žena na šalteru ili upravo ona koja se bezglavo žureći sudarila sa nama na ulici pa ju je dočekala salva uvreda jer je, eto, pored toliko prostora baš na nas naletjela – kako smo tako sigurne da sve one ne proživljavaju danima, mjesecima, godinama ono na šta se mi zgrožavamo? Kako smo tako sigurni da možda nekad nisu očima punim straha tražile ruku spasa?

Boli me i podatak Agencije za ravnopravnost spolova – 52,8% žena je od svoje 15 godine doživjelo neki oblik nasilja.. Više od polovine nas! Svaka druga oko nas!

Da.. Oko nas…Dovoljno je da samo pogledamo kroz prozor i već svjedočimo svakodnevnim traumama koje neka od nas proživljava.

Kažu: žena si i možeš sve. Uspjele smo da se izborimo za svoja prava. Uspjele smo da pariramo svijetu maskularizma. Uspjele smo postati liderke na pozicijama koje su se prvobitno činile nezamislivim za jednu ženu. Učinile smo nepostojećim nešto što žena ne može, ali smo zaboravile pružiti ruku onoj drugoj ženi koja je gorčinom vlastitog života, u momentu, izgubila snagu i zaboravila koliko je JAKA, zaboravila reći NE onome koji je umjesto poljupcima časti udarcima, zaboravila da može SVE!

Znam da si umorna od svega, od borbe da zaštitiš sebe i svoju djecu, od traženja svog prava, od traženja sebe u moru onoga što drugi žele da budeš. Umorila si se, dok si sasvim sama, nezaštićena vapila za pomoć, molila za spas, dok si vrištala u sebi. Dok si sa strahom dočekivala jutra. Dok si na svako „ne brini se“ sve manje grčila ruke.

NISI SLABA, iako je svako mjesto koje dotakneš na svome tijelu bolno i znaš da više boli ona rana na duši, onaj rez na srcu. NISI SLABA iako te bol od sopstvenih prstiju zarivenih u obraze, da zaštitiš lice, činila slabom jer si željela tu „silu“ nasilnika sakriti od drugih. NISA SLABA iako si pomislila da je smrt jedino rješenje…Vidiš, JAKA SI!

Ne traži opravdanje, neće biti bolje sutra, neće te manje udarati, nije samo malo popio, nije do tebe! Nije sramota! Možeš i zbog djece! Baš zbog njih možeš! Možeš kao što je i Rafija mogla kada je rekla ne u svojim poznim godinama, možeš kao i Aleksandra, kada se modra i krvava prošle godine spasila požalivši se komšijama, možeš kao i Darinka koja je spas pronašla u sigurnoj kući.

Drugarice, sestro, majko, ŽENO – Jaka si! Hrabra si! Nisi sama! Tu sam! Tu smo!

Nasilje nad ženama postoji i nije privatna stvar. Prekini šutnju, pozovi 1264/1265 i prijavi nasilje.

 

„…Sestro,

oprosti što držim svôj pogled visoko.

Ja nisam ovdje

da se smijem tvojoj boli,

već mi se suze umoriše

od mog nedočekanog smijeha.

Sestro,

oprosti što mi glas zvuči svjesno.

Ja nisam ovdje

da izvrgavam tvoju sramotu,

već mi se sama tišina ugušila

u nemogućem sramu.

Sestro,

oprosti što više nemam straha.

Ja nisam ovdje

jer tražim milost,

već da te upitam

ono-

čega je i mene,

nekada,

bilo strah – Kako si?“

(Dijana S., 2017)

Očekuje se povećanje broja izabranih žena na narednim općim izborima

Bosna i Hercegovina je 1998. godine uvela kvotu za manje zastupljeni spol kao mjeru za osiguravanje jednakog učešća žena i muškaraca u zakonodavnim tijelima na svim nivoima vlasti. Ova kvota je definirana članom 4.19 Izbornog zakona koji se odnosi se na minimalnu zastupljenost oba spola na listama kandidata od 40% sa utvrđenim rasporedom na listi za manje zastupljeni spol.

Postoji veliki broj dokaza o nizu faktora koji utiču na efikasnost kvota, kao što je ova iz člana 4.19, a posebno se izdvajaju dizajn izbornog sistema, te rodni stereotipi koji su prisutni u BiH. Ovi faktori su više puta razmatrani u odnosu na član 4.19, te je mjeren uticaj tih faktora na rezultate izbora. Zavisno od nivoa vlasti, dizajn izbornog sistema i rodni stereotipi su uticali na činjenicu da se, u prosjeku, 15-20% mandata raspodijeli u korist muškaraca. Zbog toga su žene i dalje manje zastupljeni spol u Bosni i Hercegovini, što pokazuju i sljedeći statistički podaci: 23.81% žena je izabrano u Parlamentarnu skupštinu BiH, 21.43% u Parlament FBIH, 14.45% u Narodnu skupštinu RS i 18% u kantonalne skupštine. Ovi prosjeci su uglavnom niži od svjetskog prosjeka (23.40%), prosjeka zemalja članica EU (26.40%), kao i prosjeka regije (25.00%). Prema podacima Inter-parlamentarne unije za 2017. godinu, Bosna i Hercegovina se nalazi na 84. mjestu po učešću žena u zakonodavnim tijelima (donji domovi).

Izborni zakon BiH je izmijenjen i dopunjen 2016. godine («Službeni glasnik BiH», broj 31/16) i, između ostalog, obuhvata i pravila o načinu raspodjele mandata nakon izbora (članovi 9.8 i 13.15). Prema tom pravilu, mandati se prvo raspoređuju kandidatima sa liste kandidata koji su dobili najmanje dvadeset procenata (20.00%) od ukupnog broja važećih glasova koje je ta lista dobila. Za kandidate koji su dobili manje od 20.00%, raspodjela mandata se vrši prema njihovom redoslijedu na listi. Na ovaj način, liste kandidata su postale poluzatvorene ili poluotvorene.

Kao što je već prethodno naglašeno, dizajn izbornog sistema ima direktni uticaj na uspjeh kvote za manje zastupljeni spol definirane članom 4.19. Pored otvorenosti liste, na uspjeh kvote utiče i veličina izbornih jedinica, kao i broj mandata koji se dodjeljuju iz svake izborne jedinice.

Nema dokaza da je cilj izmjena i dopuna Izbornog zakona 2016. godine bio povećanje efikasnosti člana 4.19. Obrazloženje Zakona ne sadrži procjenu uticaja izmjena niti je dostupna slična analiza. Čak suprotno od toga, Inter-resorna radna grupa koja je predložila izmjene i dopune je imala namjeru da izmijeni pravilo o rasporedu na listama kandidata za manje zastupljen spol što bi umanjilo uticaj člana 4.19. Ipak ova namjera je spriječena snažnim zagovaračkim aktivnostima.

Stoga ova procjena predstavlja doprinos diskusiji na temu efikasnosti člana 4.19 koji teži da osigura ravnopravno učešće žena i muškaraca u zakonodavnim tijelima. Osnova za ovu procjenu su rezultati Općih izbora 2014. godine za Parlamentarnu skupštinu BiH, Parlament FBiH, Narodnu skupštinu RS i kantonalne skupštine, na koje je primijenjeno novo pravilo iz prethodno spomenutih članova 9.8 i 13.15.

Efekat ove izmjene ima različit procijenjeni uticaj na različite nivoe vlasti.

U Parlamentarnoj skupštini BiH, uticaj je rodno neutralan. Uticaj kvote iz člana 4.19 je ograničen prvenstveno veličinom izbornih jedinica i brojem partija koje osvajaju mandate. Otvorenost liste je uticala na promjenu rasporeda na listama za pet mandata (četiri u korist četiri kandidata i jedan u korist kandidatkinje). Ipak, svi kandidati su dobili više od 20.00% glasova, te bi prešli prag definiran članom 9.8.

U Parlamentu FBiH i Narodnoj skupštini RS, uticaj novo pravila ide u korist povećanja efikasnosti člana 4.19.

U Parlamentu FBiH, povećanje iznosi pet mandata u korist kandidatkinja ili povećanje za 5.00% (za potrebe ove procjene nije rađena procjena uticaja novog pravila na raspodjelu kompenzacijskih mandata). U Narodnoj skupštini RS, povećanje iznosi dva mandata u korist kandidatkinja ili povećanje za 2.50% (za potrebe ove procjene nije rađena procjena uticaja novog pravila na raspodjelu kompenzacijskih mandata).

U kantonalnim skupštinama, uticaj novog pravila ide u korist povećanja efikasnosti člana 4.19 će biti značajan.

Na ovom nivou, izborne jedinice su sami kantoni, te na uticaj kvote iz člana 4.19 utiče otvorenost liste i broj političkih subjekata. Procijenjeno prosječno povećanje iznosi čak 16.00% na prosjeku 10 kantonalnih skupština, odnosno prosječna zastupljenost zastupnica bi iznosila 34.00%. Ipak, slika na nivou pojedinačnih kantona bi bila različita što se može vidjeti iz detaljnije analize koja se nalazi u nastavku teksta. Ukupno procijenjeno učešće zastupnica bi se kretalo od 8.00% do 49.00%.

Procjena uticaja pokazuje da će novo pravilo povećati efikasnost uticaja kvote iz člana 4.19. Konačni uticaj kvote će ovisiti i od drugih faktora, posebno od broja političkih subjekata koji će osvajati mandate, ali ipak je realno očekivati povećanje na entitetskom i kantonalnom nivou.

Ova analiza se nije bavila uticajem novog pravila na druge segmente izbornog sistema. Ipak, potrebno je istaći da će novo pravilo uticati na volju birača. Ova procjena je potvrdila da osobe, koje dobiju značajan broj preferencijalnih glasova (ali ne i 20.00% svih glasova sa liste), neće osvojiti mandat. U jednom primjeru, osoba koja je bila pozicionirana na 20. mjestu na listi kandidata osvojila je 5748 (18.23%) glasova sa svoje liste (po broju glasova treća najviše) neće dobiti mandat. Taj mandat će, prema novom pravilu, osvojiti osoba koja je dobila 1391 glas odnosno najmanje glasova na toj listi od 33 kandidata/kinje.