Pandemija prouzrokovana Corona virusom „COVID-19“, ostavila je globalne ekonomske i socijalne posljedice u svijetu, te izazvala lokalne poremećaje u poslovanju i funkcionisanju privrednih sektora, institucija, zajednica i društva u cjelini. Mnoge zemlje u razvoju rade sve na jačanju međunarodne saradnje, te žurno traže pomoć od svjetskih sila, kako bi u što većoj mjeri sačuvale domaću privredu i zaštitile ugroženo socijalno stanovništvo. Na početku pandemije industrijski razvijene zemlje uglavnom su bile više zaokupirane vlastitim problemima. Njihova spremnost za pružanjem opsežnije pomoći bila je ograničena. Međutim pod pritiskom međunarodnih institucija mnoge razvijene zemlje su uložile značajne napore u ublažavanju ekonomskih i finansijskih posljedica u sektorima privređivanja slabo razvijenih zemalja. Jedna od primjera tih zemalja, koje su tražile svoje mjesto u skrovištu viših sila, bila je i Bosna i Hercegovina.
Prema Izvještaju o procjeni ekonomskog učinka o ekonomskoj situaciji u BiH – EIA (2020), sektor koji je najviše pretrpio štete u poslovanju, te predstavlja najranjiviju kategoriju koja se nalazi pod teretom pandemije COVID-19, jeste industrijski sektor. S obzirom na to da najveći procenat vanjskotrgovinske razmjene (% izvoz) otpada na ovaj sektor, te da ima najveću stopu učešća u BDP-u, a tako i ukupnoj zaposlenosti, za očekivati je nastavak turbulencije ekonomskih procesa unutar ekonomskog sistema BiH. Osim toga, u maniru pijuna, kao frontalno pogođena kategorija na tržištu, našli su se i tercijarni sektori. Djelatnosti, kao što su ugostiteljstvo, saobraćaj, turizam, trgovine, posljednjih godina bilježili su najizraženiji rast realne bruto dodate vrijednosti u ukupnoj bh. ekonomiji. Prema procjeni Godišnjeg izvještaja CBBiH, nosilac rasta aktivnosti u većini ekonomskih djelatnosti bio je upravo uslužni sektor (8,5%). Nažalost, sve pogođene ekonomske kategorije našeg društva, bile one iz primarnog, sekundarnog, ili tercijarnog sektora, idalje će snositi ekonomske konsekvence u narednom (post)kriznom periodu. To će najviše škoditi lokalnom građanstvu po pitanju tržišta rada, uzimajući u obzir da se ionako nalazimo u stanju cikličnog kretanja nezaposlenosti, gdje je ukupna potražnja za radom niska. Kao posljedicom recesije, u određenom periodu, može se desiti ‘paradoks štedljivosti’ od strane bh. građana pri datoj razini dohotka, a što bi zasigurno dovelo do pada domaćeg proizvoda. Na makroekonomskom planu to bi prouzrokovalo poremećaje na tržistu dobara i dovelo do disbalansiranja ravnoteže između agregatne proizvodnje i potražnje, gdje se smanjenjem potrošnje, smanjuje potražnja, a time i proizvodnja (tzv. domino efekat). Iako je opće poznata formula S=I dobar primjer za ekonomiju, i da štednja može biti korisna u srednjem i dugom roku, ali isto tako može voditi recesiju u kratkom roku.
Osim anuliranja tržišta rada, pandemija COVID-19 i povezana ekonomska kriza su sa svojim izazovima i nepoznanicama značajno usporile, kako globalni privredni ciklus tako i tok kretanja domaće privrede. Iako su obje krize globalne, njeni uticaji su duboko lokalni. Pa tako u gradu Zenica, zbog donesenih mjera, mnoge su privatne i izvozno-orijentisane firme bile prisiljene da mijenjaju i razvijaju nove modele poslovanja, kao i da (re)organizuju vlastite lance snabdijevanja. Takve firme da bi zadržale tržišne pozicije, startni cilj im je bio da sačuvaju proizvodnju i prežive u kratkom roku, te da dugoročno osiguraju održivost rasta i razvoja svog daljnjeg poslovanja.
Pored proizvodnih privrednih subjekata, na udaru su se našle ugostiteljske i uslužne djelatnosti. Uslijed pandemije mnogi djelatnici usluga su bili primorani da zatvore svoje objekte. Efekte krize najviše su osjetile lokalne djelatnosti, kao što su hotelijerstvo, turizam, saobraćaj, frizerski saloni, trgovački centri te ostali uslužni djelatnici i obrtnici na području grada Zenice. S ciljem zaštite zeničke male privrede, lokalne vlasti su u prvom kriznom valu obezbijedile set mjera podrške preduzećima i obrtima proizvodne i uslužne djelatnosti.
Te mjere su se najčešće odnosile na:
- umanjenje zakupnine poslovnih prostora na vlasništvu i upravljanju Grada Zenice, do 50%,
- umanjenje zakupnine javnih površina do 50%,
- umanjenje naknada ugostiteljskim djelatnicima za korištenje zimskih bašta, odnosno javne površine,
- umanjenje naknada korisnicima Biznis inkubatora i Techno Parka,
- subvencionirnje kreditnih linija od strane partnerskih banaka,
- osiguranje sredstava iz budžeta Grada Zenice u iznosu od 300.000,00KM za podsticaj privrede.
Da li će doći do balnsiranja odnosa između države i tržišta i ponovnog uspostavljanja ravnoteže, te da li će se konsensuz početi razvijati o potrebi inkluzivnije podrške u korist privrede od strane vlasti, nakon što se pandemija obuzme, još nije jasno. U tom smislu izvozno orijentisana industrija može biti održivo sredstvo za oporavak naše zemlje od COVID-19. Zemlje u razvoju su sada prisiljene da preispitaju svoje kapacitete, modele i strategije rasta i razvoja, nakon što se pandemija završi. To znači podsticanje i promoviranje ekonomske diverzifikacije, proizvodnih kapaciteta i tehnološke nadogradnje uz istovremeno osiguravajući socijalnu i ekološku zaštitu. Neke vlade već razmišljaju koji su to trendovi, a koji bi uveliko potpomogli jačanju razvoja njihovih lokalnih proizvodnih kapaciteta.
FLI aktivistica: Fatima Pašić
