Suada Hadžović: Nastavlja se sa narušavanjem sistema generacijske solidarnosti na račun onih koji su za života izdvajali doprinose da bi imali adekvatan dohodak za izdržavanje nakon prestanka rada i u starosti…
Nekoć usvojeni Prijedlog zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju u Predstavničkom domu, a čije se usvajanje očekuje i u Domu naroda Federalnog Parlamenta (ukoliko se raskol parlamentarne većine sa državnog nivoa ne prenese na federalni nivo vlasti), zasniva se na međusobno suprotstavljenim vrijednostima koji su i doveli do poremećaja funkcionisanja sistema međugeneracijske solidarnosti, dugoročne finansijske neodrživosti Fonda PIO/MIO i rizika od siromaštva.
Nakon ovog „reformskog“ događaja, uslijedile su izjave za medije premijera federalne Vlade, Fadila Novalića, resornog ministra i predstavnika parlamentarne većine, kojima ubjeđuju građane Federacije da im usvojeni novi zakon donosi „blagostanje“, prešućujući pri tome neprovođenje cjelovitih strateških opredjeljenja reforme, preporuka Međunarodne organizacije rada i Svjetske banke u procesu praćenja reformskih koraka, preporuka UN Komiteta za ekonomska, socijalna i kulturna prava, Evropskog suda za ljudska prava i institucije Ombudsmena BiH, vezanih sa zaštitom ljudskih prava u ovoj oblasti, Federalnog ureda za reviziju u vezi sa rješavanjem problema prinudne naplate kumuliranih neuplaćenih doprinosa, kao i preporuka IBHI-ja u vezi sa sprečavanjem rasta siromaštva.
Naime, izuzev zamjene „sistema koeficijenata“ sistemom „bodovanja“ i preuzimanja (formalne) garancije za namirenje nedostajućih sredstava za isplatu penzija, Prijedlog zakona je u suštini zadržao staru politiku usmjeravanja sredstava doprinosa iz tekućeg rada za namjene koje nisu pokrivene sistemom međugeneracijske solidarnosti ili koje je država dužna pokrivati iz budžeta, prema preuzetim obavezama iz međunarodnih konvencija.
Zakonom se, u načelu, uređuju prava i obaveze po osnovu međugeneracijske solidarnosti iz obaveznog osiguranja, kako bi se osiguranicima i njihovim porodicama osigurao dohodak u slučaju invalidnosti, a posebno nakon razdoblja zaposlenosti ili u slučaju smrti hranitelja, ali je u sistemu PIO/MIO, zadržano finansiranje penzija ostvarenih po posebnim propisima (privilegovane penzije, pod povoljnim uslovima), ostvarenim po drugačijim i povoljnijim parametrima od penzija ostvarenih prema dužini penzijskog staža, kao i finansiranje posebnog staža osiguranja i finansiranje tzv. socijalnih penzija, što je isključiva obaveza države.
Tako se i nadalje nastavlja sa narušavanjem sistema generacijske solidarnosti na račun onih koji su za života izdvajali doprinose da bi imali adekvatan dohodak za izdržavanje nakon prestanka rada i u starosti, što će budući penzioneri itekako osjetiti.
Nadalje, Prijedlogom zakona nije otklonjena nepravda prema aktuelnim penzionerima kojima je, suprotno propisanim parametrima, određivana osnovica i iznos penzije nakon 2000. godine, niti je otklonjen uzrok dugogodišnjih međuentitetskih sudskih sporova i potencijalna opasnost od definitivnog finansijskog kolapsa Fonda PIO/MIO. Takvom politikom, održavanja privilegija i nepravde u penzionom sistemu osiguranja, ne mogu se ostvariti ciljevi reforme utvrđeni usvojenom Strategijom reforme.
Ako se tome doda činjenica da je sistem penzijskog i invalidskog osiguranja u FBiH, zbog visokog procenta nezaposlenosti, nedovoljnog obuhvata osiguranika i finansijske nediscipline obaveznika uplate doprinosa, opterećen povećanjem broja penzionera i neadekvatnim penzijama za pokriće osnovnih životnih potreba i da su sve veće razlike u starijoj populaciji, sasvim je jasno da aktuelna Federalna vlada i parlamentarna većina nisu imali istinsku političku volju i spremnost na suočavanje sa navedenim problemima i na provođenje radikalne reforme koja je u ovoj oblasti neophodna.
Prema podacima Fonda PIO/MIO za decembar 2014. godine, u FBiH je bilo 443.587 osiguranika, a 394.900 penzionera, što znači pokrivenost od 1,15:1. Struktura penzionera u FBiH, prema podacima Fonda PIO za april 2016. godine, pokazuje da je, u odnosu na decembar 2014. godine, broj penzionera porastao na 401.756, što znači za više od 6.000, a da istovremeno nije došlo do promjene pokrivenosti brojem osiguranika.
Najviše je starosnih penzija sa prosječnom penzijom od 412,75 KM, zatim invalidskih sa prosječnom invalidskom penzijom od 326,80 KM i porodičnih penzija sa prosječnom penzijom od 325,78 KM.
Ako se uzme u obzir da je, prema podacima IBHI-ja apsolutna linija siromaštva za BiH u 2011. godini iznosila 238,11 KM, a prag siromaštva na nivou FBiH iznosi 443,60 KM mjesečno za jednočlano odraslo domaćinstvo, onda je sasvim jasno da većina penzionera živi na pragu ili ispod linije siromaštva.
Dakle, Federalna vlada i parlamentarna većina, bez obzira na podršku vlasnika stranog kapitala, nisu pokazale sposobnost da reformom tržišta rada i „papirnatim“ programima konsolidacije Fonda PIO/MIO, povećaju broj zaposlenih, redovnu uplatu doprinosa i izmirenje kumuliranih dugovanja, te tako osiguraju finansijsku održivost, smanje rizik od pada u siromaštvo i povećaju povjerenje u penzioni sistem.
Desetina saopćenja za javnost, primjedbe na Nacrt zakona, a posebno 77 amandmana na Prijedlog zakona, kojima je Forum seniora/ki SDP BiH samostalno ili putem klubova zastupnika SDP BiH u oba doma Parlamenta Federacije, ukazivao na neprihvatljivost predložene penzione politike, nisu naišli na pozitivne reakcije Federalne vlade i parlamentarne većine.
Smatramo da solidarnost, privilegije i nepravda, ne idu zajedno, te će stoga Forum seniora/ki, na liniji političkog programa SDP BiH i na principima jednakosti, pravde i solidarnosti, pripremiti penzionu politiku „Za sve nas“.
(Preuzeto iz “Glasa slobode” br. 7)
