Istorija/historija/povijest je učiteljica života, ona nam govori da za sve što danas žene imaju, da su se same izborile. Izborile su pravo glasa, pravo za obrazovanje, pravo na rad i da za taj rad budu plaćene, pravo da odlučuju o svom tijelu, pravo da biraju svog bračnog partnera, pravo da rađaju ili ne rađaju itd. Žene su izborile i ovu bajnu “KVOTU“ koja je joj je dala mogućnost da učestvuje u političkim procesima. Kvota definiše manje zastupljeni pol, ali se to uvijek misli na žene kako u političkim strankama tako i u društvu općenito. Kvote su ženama dale mogućnost, ali ne i stvarno učešće u politici. Žena „proviri“ kroz kvote u politiku, ali je tamo nema ili je ima veoma malo. Nismo dovršile stvarno učešće žena u politici. Još uvijek žena se vidi kao aktivistica, a manje kao političarka. Za ovakvo stanje odgovorne su političke stranke, te generalno društvo u kojem su prisutni stereotipi o „prirodnim“ rodnim ulogama, koje ženu vide u kućanstu a muškarce na upavljačkim pozicijama.
Mnoga istraživanja govore da su žene spremne za politiku, ali društvo, još uvijek, nije spremno za ženu političarku. Žene u politici su upadljiva manjina. Ni jednoj manjini nije dobro ako je većina ne prihvata i ne daje joj podršku. Dakle, žene su izborile i za ono što imaju i ono što nemaju.
Žene u BiH mnogo toga nemaju. Istina, mnogo toga nemaju i ostali stanovnici naše JEDNE i JEDINE države. Nekad mi se čini da su se žene umorile. NISU. Do ove spoznaje sam došla poslije dvodnevnog boravke u Vitezu, gdje se okupila grupa izvanrednih socijaldemokratkinja, članica političkih partija lijeve orijentacije, a u organizaciji Foruma lijeve inicijative i Fondacije Friedrich Ebert. Kroz kvalitetnu diskusiju žene su definisale prioritete kojima će se promovirati političarke ljevice (jer mi nismo samo aktivistice). Kroz razmjenu iskustava došlo se do konkretnih zaključaka koji će uticati na poboljšanje vidljivosti žena na političoj sceni BiH, kako unutar tako i van političkih partija. Važan dio zaključaka je i izrada krovne strategije koja će pomoći ženama da ostvare bolji položaj u politici. Akcenat strategije je na solidarnosti, programima mentorstva, edukacija kao i animiranje političara (muškaraca) da prihvate ženu političarku kao partnerku. Žene i muškarci u politici su partneri koji mogu promjeniti stanje na bolje i nikada nisu, niti trebaju biti konkurencija.
Veće učešće žena u politici donosi ne samo novi aspekt i novi kvalitet u odlučivanje i upravljanje, već vodi ka efikasnijem, funkcionalnijem i organizovanijem društvenom poretku.
Treba težiti da zastupljenost žena u politici bude potreba, a ne zakonski imperativ.
Žene stvaraju, ali i mijenjaju svijet. ZNAJU, MOGU, HOĆE!
