U uređenom sistemu, kakav je bio socijalizam, sa odlikama susretnog planiranja i planske ekonomije, za našu komunu, koja je 1991. godine brojala oko 55 hiljada stanovnika, broj zaposlenih je varirao između 17 i 18 hiljada. Od toga je oko 14 hiljada bilo proizvodnih radnika, a oko 3,5 hiljade administracije i usluga. Najveći broj uposlenih bio je u drvnoprerađivačkoj industriji “Konjuh” (oko 5000), rudarstvu “Rudnik Đurđevik” (oko 4000), “Rudnik Dubrave” (oko 1500), “Šumarstvo” (oko 1500), trgovački lanac “Živinicepromet” (oko 2500), građevinsko preduzeće “4. oktobar” (oko 1000), ugostiteljstvo “Konjuh” (oko 500),  itd.

Promjenom društvenog sistema došlo je prije svega do promjene vlasničke strukture. Gubljenjem regionalnog tržišta, a istovremeno u raljama tajkunske privatizacije, mala i srednja preduzeća su preko noći nestajala. Radnici su otpuštani, a novopečeni vlasnici, koji su firme kupili za bezvrijedne certifikate, odjednom su postali bogati prodajući nekretnine, objekte i opremu propalih firmi. Ukratko, broj zaposlenih radnika na području općine Živinice sveo se na 3 do 4 hiljade, od čega oko 1,5 hiljadu u rudnicima, oko hiljadu u trgovinskim preduzećima i oko hiljadu u malim drvnoprerađivačkim firmama. Nekadašnji gigant “Konjuh” potpuno je uništen privatizacijom, kao i ostale živiničke firme, dok se broj uposlenih u oba rudnika više nego trostruko smanjio.

U takvoj situaciji, naša lokalna zajednica našla se pred velikim izazovom. Kako restrukturirati privredu i zaposliti ljude?

Predvođena socijaldemokratama, u periodu od 2000-2014. godine, općina Živinice je u potpunosti realizirala srednjoročnu viziju razvoja, u kojoj je od općine sa “industrijom na zalasku”, postala poduzetnička i poljoprivredna općina. Težište razvoja stavljeno je na mala i srednja preduzeća, a poljoprivredni proizvođači, posebno proizvodnja mlijeka, dobili su na značaju.

Općina je svoju strategiju razvoja provela, prije svega stvaranjem kadrovskih i drugih preduslova u svojoj organizaciji (formiranjem službe za lokalni ekonomski razvoj), a maksimalna pažnja posvećena je brzom rješavanju svih zahtjeva, prije svega privrednih subjekata. Stvoren je povoljan poslovni ambijent i privučen veliki broj investitora, koji su otvorili firme u formiranim poslovnim i industrijskim zonama.

Realizacijom projekta proizvodno edukacionog centra Svjetskog luteranskog saveza, poljoprivredna proizvodnja u Živinicana je dobila sasvim drugu sliku. Tradicionalna ratarska proizvodnja (kukuruza i pšenice), zamijenjena je proizvodnjom povrća i voća uz primjenu najmodernije tehnologije. Naša općina je postala lider u proizvodnji kornišona na špaliru, jagode i paprike na foliji, proizvodnji borovnice, brusnice, maline i drugih atraktivnih vrsta voća i povrća. Ove aktivnosti propraćene su dovođenjem europskih poznatih otkupljivača ovih proizvoda i izvozom u Europsku uniju. Preko 13 hiljada hektara državnog poljoprivrednog zemljišta dato je u zakup domaćim farmerima, a godišnja proizvodnja mlijeka podignuta je na više od 10 miliona litara.

Svi resursi su stavljeni u funkciju razvoja, sve kasarne, zemljište i objekti bivše JNA, kao i napušteni površinski kopovi pretvoreni su u proizvodne, uslužne, poljoprivredne i turističke kapacitete. Posebna pažnja je posvećena razvoju aerodroma Dubrave koji polako preuzima lidersku ulogu po broju destinacija i prevezenih putnika iz BiH.

Podsjećamo da je tako intenzivan razvoj općine koji je, između ostalog, rezultirao povećanjem općinskog budžeta sa 3,5 na 18,5 miliona KM u periodu 2000-2014. godine pod rukovodstvom socijaldemokrata, naglo je prekinut 2015. godine, dolaskom na vlast desničara. Za nepune dvije godine njihove vladavine mnogi od pomenutih projekata su urušeni, a aerodromski park “Ciljuge” (bivša baza NATO), koji je općina dobila na upravljanje, umjesto da bude zona za zapošljavanje najmanje hiljadu radnika, postala je smetlište, a svi objekti su prodati u bescijenje.

Međutim, nakon što smo na lokalnim izborima održanim u oktobru 2016. godine ponovo dobili načelnika iz redova socijaldemokrata i ljevice, Živinice ponovo imaju šansu.

U narednom periodu ćemo nastaviti uspješnu praksu razvoja i izgradnju poslovnih zona, raditi na umrežavanju poljoprivrednih proizvođača u zadruge i druge kooperativne oblike organizovanja i po uzoru na uspješnu domaću kompaniju „Bingo“, koja je u Živinicama izgradila ogromne kapacitete farmi za proizvodnju konzumnih jaja i tovljenih pilića, dalje razvijati prerađivačke kapacitete za mlijeko, meso, voće i povrće.

Smatramo da aerodrom Dubrave (Tuzla) i pomoćna poletnosletna staza u Ciljugama, uz razvijanje bescarinske zone i kargo terminala predstavljaju posebnu šansa za razvoj.

Uz već dokazane izvoznike, te austrijske i njemačke proizvodne firme koje su otvorile svoje pogone, općina Živinice uz podršku lokalne zajednice privrednim subjektima, itekako može stvoriti nove mogućnosti za zapošljavanje, sa socijaldemokratskom konkretnom vizijom bolje budućnosti.