Potpisivanjem i ratificiranjem Europske povelje o lokalnoj samoupravi, svaka zemlja potpisnica potvrdila je svoje uvjerenje da su „lokalne vlasti jedan od osnovnih temelja svakog demokratskog režima“, te da demokratizacija društva, kao osnovni cilj Povelje, pretpostavlja pravo građana da učestvuju u vođenju javnih poslova.
Takva demokratizacija društva, kroz veće uključivanje građana u javne poslove na lokalnom nivou, postavlja se kao najvažniji prioritet za lokalnu samoupravu, građanima najbližu vlast.
Baš kao i mnoge druge povelje, deklaracije i rezolucije koje je Bosna i Hercegovina potpisala i prihvatila, niti Europska povelja o lokalnoj samoupravi u savremenoj bosanskohercegovačkoj praksi nije u potpunosti realizovana. Zanimljivo je da je BiH jedna od rijetkih zemalja koja je obaveze koje proističu iz Povelje prihvatila bez ijedne rezerve, iako nespremna da preuzete obaveze i ispuni – koliko zbog neosposobljenosti administracije toliko i zbog slabog interesa građana za učestvovanje u odlučivanju, te njihove slabe informiranosti.
U različitim lokalnim zajednicama pojavljuje se problem loših odnosa između izvršne i zakonodavne vlasti, samovolje načelnika naspram, često destruktivnih, vladajućih većina u općinskim vijećima u onim slučajevima kada načelnik i većina pripadaju različitim političkim opcijama. U slučajevima kada načelnik i vladajuća većina dolaze iz iste političke opcije isključuju se građani koji podržavaju opozicione političke stranke, a privileguju one grupe građana koje su pomogle nosiocima vlasti da pobjede na izborima.
Bez obzira na imperativ da se u procese odlučivanja o javnim poslovima uključi najveći mogući broj građana kroz predviđene mehanizme lokalne samouprave dešava se da o tim poslovima odlučuju privilegirane grupe građana što se formalno predstavlja kao zadovoljenja principa „javnosti“.
Također, informiranje javnosti sa procesom i efektima političkih odluka koje su donesene, čime bi se zadovoljio princip „transparentnosti“, često se svodi na promociju aktuelne vlasti odnosno načelnika, dok građani rijetko dobiju „punu“ informaciju.
Ovakve pojave proizvode nepovjerenje javnosti u rad izabranih predstavnika i općinske administracije što dalje produbljava jaz između građana i lokalne samouprave, te negativno utiče na zainteresiranost građana za javne poslove i lokalnu politiku.
Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine u svom političkom djelovanju na lokalnom nivou mora insistirati na principima „javnosti“ i „transparentnosti“, a samim tim i na ispunjavanju obaveza preuzetih potpisivanjem Europske povelje o lokalnoj samoupravi.
Na taj način Partija bi se dodatno približila građanima, pospješila demokratizaciju društva te izbjegla „nacionalne i etničke teme“ kao ekskluzivni alat nacionalističkih stranaka u izbornom takmičenju.
Iako postoji veliki broj različitih mehanizama kojima se mogu demokratizovati lokalne samouprave, najvažniji alati kojima se trebamo koristiti jeste veća informiranost građana i njihovo uključivanje u proces odlučivanja kroz javne rasprave, građanske inicijative i bolju komunikaciju između građana i izabranih lokalnih zvaničnika SDP BiH.