A šta kad nam svi mladi odu?

Odlazak stanovništva je u historiji čovječanstva poznat pod nazivom emigracije. Ljudi su se oduvijek selili, razlozi selidbe su raznovrsni: ratovi, ekonomija, sigurnost, uslovi za boljim životom. Međutim, danas razlog za odlazak većinom je ekonomske prirode. Psiholozi kažu da su ljudi koji emigriraju obično mladi i sredovječni ljudi koji teže boljem zaposlenju i životnom standardu, sigurnosti i vjeri u budućnost. Kroz ovaj proces su uglavnom na dobitku zemlje primatelji koje na ovaj način dobijaju stručnjake specijaliste i/ili jeftinu radnu snagu.

Jedan od osnovnih problema sa kojima se Bosna i Hercegovina danas suočava jeste upravo emigracija – odlazak velikog broja, naročito mladih ljudi iz zemlje. Prema dostupnim zvaničnim podacima agencija za statistiku zemalja prijema i diplomatsko‐konzularnih predstavništava Bosne i Hercegovine objedinjenih u Migracijskom profilu za BiH za 2016. godinu, procjena ukupnog broja osoba koje žive u iseljeništvu, a koje vode porijeklo iz Bosne i Hercegovine iznosi najmanje 2 miliona, što čini 56,64% u odnosu na 3.531.159 ukupnog stanovništva u Bosni i Hercegovini. Prema procjenama Svjetske banke taj procent je nešto manji i iznosi 44,5% što pozicionira Bosnu i Hercegovinu na 16. mjesto u svijetu po stopi emigracije u odnosu na broj stanovnika u zemlji. Bosna i Hercegovina je danas suočena sa znatno većom emigracijom stanovništva u odnosu na zemlje regije. Prema najnovijim podacima Svjetske banke Bosna i Hercegovina je sa stopom emigracije od 44.5% znatno ispred Srbije (18%) i Hrvatske (20,9%), te čak i ispred Albanije (43,6%) koja je godinama bila vodeća zemlja u Evropi po stopi emigracije u odnosu na ukupan broj stanovnika u zemlji. Poslije ovih podataka, svaka normalna osoba bi se zapitala šta će biti sa našom državom za par godina.

Da li ćemo ostati bez omladine? Da li nas čeka isti scenario kao sa Njemačkom? Je li dolazi bijela kuga? Samo naši politički lideri ovu situaciju li svjesno ili nesvjesno zaobilaze kao temu i problem koji je najzastupljeniji u našoj državi. Možda njima ovaj odlazak mladih odgovara? Pitao bi se svako normalan zbog čega bi njima to odgovaralo. Odgovor je vrlo jasan, manipulacija sa podacima i statistikama. Skidanjem sa biroa rada, povećava se zaposlenost, frizira se prava slika i ne obraća pažnja na posljedice koje donose takvi rezultati. Istina je i da su mladi pasivni, statistički samo mali dio mladih je društveno aktivan. Ta činjenica opet ne uzima za pravo da se pitamo zašto političari ovaj problem i dalje guraju po tepih. Kako bilo da bilo, na nama mladima svijet ostaje. Trebali bi se što prije pozabaviti ovim problemom.

Ukoliko mi to ne preuzmemo na sebe, bojim se da niko drugi neće. Do tada nam ne preostaje ništa drugo nego da svakog Septembra zagrlimo prijatelje i prijateljice, te poželimo sretan pun u pravcu za boljim sutra.

Merim Berberović, FLI aktivista i član Kluba mladih liderki i lidera