Izborni marketing, samo je manifestna forma političkog marketinga, ona koja se javlja u vrijeme izborne kampanje. Ako je tako, onda je i izvjesno da i izborni marketing bitno određuju dva faktora: prvo, njegovo je trajanje ograničeno na vrijeme trajanja izbornog procesa, i drugo , kratkoročni su i efekti njegova upražnjavanja, fokusirani su na dobijanje izbora. Čitajući ovu definiciju, nameće se pitanje, s obzirom da nas naredne godine očekuju lokalni izbori, da li ćemo opet gledati naše političare da su se aktivirali nekoliko sedmica pred kampanju te njihovu isforsiranu ljubaznost i želju za komunikacijom s običnim čovjekom? Ili će nas iznenaditi jer su još „jučer“ počeli kampanju?
Svaka politička kampanja otvara nova a i neka stara pitanja. Koliko je javnost bila razočarana ali i koliko oduševljena prošlim predizbornim obećanjima a što može očekivati od kampanje koja nas čeka. Svima nam je poznato da se za svaku kampanju potrebno prethodno pripremiti, imati strategiju, plan za kako osvojiti predstojeće izbore. Veći dio istih se svodi na zakupljeni medijski prostor na osnovu kojeg ljudi imaju pristup širokom spektru informacija, naročito zahvaljujući raditelevizijskom emitovanju i internetu. Ova raznolikost je prije tehnička nego stvarna.Ljudi pokušavaju doći do važne informacije uglavnom s onih medija s kojih dijele istu etničku pripadnost i politička uvjerenja, to jeste gledaju „svoje“ TV kanale. To je zato što je veliki broj medija, još uvijek etnički podijeljen i mnogi izvještavaju o istoj temi ili istom događaju ali onako kako „nekome“ odgovara, ponekad s potpuno drugačijom perspektivom. Neprihvatljivo je, ali potpuno oslikava našu situaciju, veliki broj medija direktno služi određenim političkim snagama. To je ustvari veliki problem jer, mnoge važne teme ostanu nepokrivene. Kod nas je bitnije objavljivati i pisati o skandalima , što u konačnici potiče gledanost , te vodi boljim poslovnim rezultatima. Postoji i problem autocenzure gdje se mora voditi računa i o interesima vlasnika i oglašivača, jer većina novinara želi sačuvati posao ali i glavu. Nažalost zbog svih ovih problema javnost je izgubila povjerenje u medije, ipak, onaj tko želi doći do pravih informacija, naći će način.
U posljednje vrijeme možemo reći da ima i pozitivnih primjera te da internet, korištenje društvenih mreža igra veliku i bitnu ulogu u samim kampanjama. Većina mladih ljudi ali i ljudi u srednjim godinama dosta koristi internet, koji predstavlja novi kanal za komunikaciju, idealan za drugačiji i transparentniji pristup potencijalnim biračima. Na društvenim mrežama svaki političar/ka može komunicirati sa građanstvom, razmjenjivati mišljenja u vezi sa politikama, stavovima… Naravno svaki političar i političarka trebaju znati ili naučiti kako komunicirati, voditi dijalog a uz to i zadržati kulturu dijaloga. Potrebno je ostvariti dvosmjernu komunikaciju, zainteresovati mlade ljude da prepoznaju kvalitete u radu pa da na samim izborima daju podršku određenom kandidatu/tkinji ili političkoj opciji, zato što je do sada najveći broj apstinenata bio upravo iz reda mladih, onih koji su trebali po prvi puta odlučiti za koga glasati. Ipak, internet nije imao veliku, niti odigrao presudnu ulogu u dosadašnjim kampanjama ali smatram da možemo očekivati dosta veći značaj upotrebe interneta i društvenih mreža…Svakako, u kampanji, bitnu kategoriju stanovništva koja izlazi na izbore, penzionere ali i one koji žive u ruralnim sredinama ne treba zanemariti. Potrebno je izaći na teren, razgovarati sa ljudima, ne dozvoliti da se sve svede na političke skupove i kojekakve govorancije.
Mišljenja sam da kampanju treba raditi od završetka jednih izbora, kada se osvoje glasovi, pa nadalje, konstantno, Jer, cilj je ne izgubiti već postojeće glasače ali i pridobiti nove, posebno apstinente. Potrebno je uložiti mnogo više napora, osim novaca za kampanju, raditi na komunikaciji, ali komunikaciji koja se vodi strateški, planirano i dvosmjerno od danas pa do narednog oktobra. Jedino tako se može uvjerljivo pobjediti.
