Padom “Gvozdene zavjese” tj. ujedinjenjem Njemačke, raspadom Sovjetskog saveza i Jugoslavije promijenjen je cjelokupan privredni sistem Evrope. Nekada veliki privredni sistemi su preko noći postali neperspektivni, dok je društveno vlasništvo zamijenio privatni kapital. Te iste kompanije su pojavom privatnog vlasništva izgubile tržište gdje su do tada neometano plasirale svoje proizvode. Država se od tada suočava sa nizom problema, kao što su propadanja tih nekada perspektivnih preduzeća i prodaje u bescijenje, porast nezaposlenosti, potraživanja dužnika, itd.
Privrednici, konstantno, su od tada u procesu traženja načina kako da najlakše dođu do željenog tržišta i zbog toga je Država često pod pritiskom mijenjanja zakonskih regulativa i odluka kako bi olakšala plasman roba i usluga na željeno tržište, međutim, s druge strane imamo pritisak velikih stranih korporacija na Državu koja često popušta istim i one dolaze do tržišta na štetu domaćih proizvođača koji se nažalost ne mogu izboriti sa najezdom stranih roba i usluga.
U ovakvom složenom sistemu kao što je Bosna i Hercegovina čiji Ustavni disbalans dozvoljava raznorazne mahinacije i privatizacije preduzeća koja se nakon toga brzo ugase, ljudi ostanu bez posla, a tada se pritisak na Državu povećava zbog toga što se pojavljuje novi socijalni problem, a imovina tih preduzeća ode u bezcijenje.
Država bi trebala također da povede odlučniju borbu sa kriminalom i korupcijom, jer je u suprotnom nemoguće urediti tržište na socijaldemokratskim načinima i treba imati na umu da tržište treba uvijek biti sluga, a ne gospodar. Vlasti treba da osiguraju opću infrastrukturu, pruže preduzećima zdravo konkurentsko okruženje i investiraju u obrazovanje i kulturu. Prirodni resursi treba da ostanu javno vlasništvo, čije se korištenje naplaćuje.
Stoga sam mišljenja da bi se domaće vlasti trebale više posvetiti izgradnji uvjeta kako bi se domaćoj privredi olakšao put plasmana robe na domaće tržište, tako bi se očuvala i proizvodila radna mjesta, a socijalna izdavanja Države bi se smanjila. Također sam mišljenja da bi Država trebala da na jednak način omogući učešće na tržištu i javnim i privatnim kompanijama, a da jedino mjerilo usluga bude kvalitet i standardi koji vladaju u određenim granama privrede, a usluge prilagođene svim socijalnim kategorijama stanovništva koliko god da je to moguće, jer samo uređeno tržište je garant napretka Bosne i Hercegovine kao države i društva.